Za uravnoteženu i zdravu prehranu jednoj je osobi godišnje potrebno minimalno 80 kg povrća. Toliku količinu rijetki mogu proizvesti u svome vrtu jer ona zahtijeva i mnogo prostora i vremena, no i sa samo nekoliko vlastitih uzgojenih povrtnica možete obogatiti svoj jelovnik. Povrće koje dolazi iz vrta na stol puno je hranjivije od onoga koje danima putuje od proizvođača do vas.
Naime, uza sve suvremene mjere pakiranja i transporta, neminovno je da povrće s vremenom gubi dio vitamina, šećera i aromatskih tvari, a samim time i smisao konzumiranja. Uz to, sami ćete odrediti želite li i u kojoj mjeri tretirati svoje biljke za zaštitu od nametnika i korova. Osim što u svom vrtu možete sami nadzirati uzgoj, koji je u pravilu puno kvalitetniji kada se radi o malim količinama za osobne potrebe, sigurno ćete manje odlaziti na tržnicu te ponešto uštedjeti i na kućnom budžetu. Razloga za vlastiti uzgoj je pregršt, a proljeće je pravo vrijeme da posadite svoje prve povrtne kulture.
Donosimo vam pregled deset najdražih povrtnica koje se uzgajaju u Hrvatskoj i koje lako možete uzgojiti sami.
Blitva
S malom stankom u najhladnijim zimskim danima, lisnatog povrća možemo imati tijekom cijele godine, a u toplijim područjima zaista cijele godine. Iz skupine lisnatog povrća obožavana je blitva bogata vitaminima B i C te magnezijem, željezom, kalcijem, kalijem, manganom...
Sadi se na razmak od 40 cm između redova i 5-6 cm između dvije sjemenke, a kad biljka razvije 3-4 lista, prorjeđuje se na 20-25 cm. Blitvu sadimo ili krajem ožujka ili početkom travnja, a za jesensku potrošnju sije se u lipnju. Prije zime je treba malo zagrnuti.
Salate
Zelenu salatu i njene srodne vrste možemo imati cijele godine. Salatu sijemo u različito doba, a ove proljetne uzgajamo iz presadnica iz zaštićenog prostora. Sorte iz grupe maslenki sade se krajem ožujka, a kristalke polovicom travnja. Maslenke imaju sitnije glave pa se sade na razmak 20 x 20 cm i stižu krajem svibnja, a kristalke na razmak 30 x 30 cm i stižu za berbu krajem lipnja i u srpnju. Zagrebačku ljetnu kristalku i rimsku salatu možemo sijati u svibnju i lipnju, no samo ako ćemo je obilno i često zalijevati. Beremo je u kolovozu i rujnu. Endivija se sije polovicom lipnja i presađuje krajem srpnja na razmak 30 x 30 cm, a bere se u listopadu.
Rotkvica
Razlikujemo rotkvicu mjesečarku i povrtnicu. Povrtnica se kod nas uzgaja kao jesenska kultura, a sije se do polovice lipnja, u redove na razmak od 40 cm. Vrlo se dobro drži preko zime u podrumu. Rotkvica mjesečarka ima vrlo kratku vegetaciju pa stigne za potrošnju za 4-6 tjedana. Sadi se u guste redove u razmaku 15-20 cm, sa 5-7 g sjemena na četvorni metar. Sije se do početka svibnja, a potom u rujnu i u listopadu.
Krastavci
Krastavci su povrće koje zahtijeva mnogo topline i osjetljivo je na niske temperature. Ne treba ih saditi prije nego što prođu kasni proljetni mrazovi, a najbolje je krajem travnja ili početkom svibnja u redove na razmak 1-1,2 te 8-10 cm između sjemenki. Svakako to radimo na dijelu vrta koji je prihranjen organskim gnojivom. Od početka berbe u prvoj polovici srpnja treba ih redovito brati, pa čak i one koji su “zakržljali”.
Kupus
Kupusnjače su jedne od najomiljenijih povrtnica. Kelj, cvjetača i kupus u kontinentalnom području uzgajaju se u proljeće, ljeto i jesen. Za proljetni uzgoj upotrebljavamo presadnice iz zaštićenog prostora, a sadimo ih početkom travnja, i to uz razmak od 50 cm. Za berbu će nam dospjeti od početka lipnja do polovice srpnja. Za ljetnu proizvodnju prikladni su kupus i kelj, ali uz obilno zalijevanje.
Rajčica
Pomidora, paradajz, rajčica... Kako god je zvali, svi je jednako volimo i doživljavamo kao povrće iako je po botaničkoj definiciji zapravo voće. Sadimo je kad prođe opasnost od proljetnog mraza. Možemo je uzgajati od presadnica iz zaštićenog zagrijanog prostora, visokih oko 25 cm i debelih 1 cm pri dnu, koje već imaju zametnutu prvu cvjetnu grančicu. Sadimo ih u jamice na razmak od 60 do 80 cm red od reda i 30 do 50 cm biljka od biljke, ovisno o sorti. Kasne sorte trebaju veći razmak. Visoke sorte vežemo uz kolac koji postavljamo odmah poslije sadnje s one strane s koje pušu hladni vjetrovi. Preko ljeta treba je dobro zalijevati kako bi od polovice srpnja davala puno zrelih plodova.
Mahunarke
Mahunarke su po hranidbenoj vrijednosti na prvom mjestu među povrćem, između ostalog i zato što imaju kratku sezonu. Grah mahunar treba mnogo topline pa ga se ne treba sijati prije nego što se tlo ugrije i ne prođe opasnost od proljetnih mrazova. Obično se sije u kućice razmaknute 40 cm, pod motiku, po 6-8 zrna. Niske sorte graha mahunara bolje je sijati manje, ali svakih 10-15 dana do sredine srpnja kako bismo imali mladih mahuna sve do prvog jesenskog mraza. Grašak se sije nešto ranije, čim se snijeg otopi, kao i bob koji je proljetna kultura i dospijeva u lipnju. Mogu se trošiti i mlade mahune i njegovo zrno.
Paprika
Poznajemo je žutu, zelenu i crvenu, a za papriku se kaže kako voli “noge u vodi, a glavu u suncu”. Moramo joj omogućiti mnogo vode i često je i obilno zalijevati inače nam neće uzvratiti plodovima. Sadimo je na ravnu površinu ili u gredice kada srednje dnevne temperature premaše 15 stupnjeva celzija te prođe opasnost od proljetnih mrazova. Sadimo je na razmak 60 x 15-20 cm. Prihranjuje se kao i rajčica i ostali njihovi srodnici.
Bogata je vitaminima C, B1 i B2, E te mineralima kalijem, fosforom i željezom.
Isto kao i paprika uzgaja se i patlidžan, osim što njega sadimo na malo veći razmak.
Mrkva
Mrkvu sadimo krajem ožujka i početkom travnja u četveroredne trake, na razmak 20-25 cm, a između njih ostavljamo staze od 40-50 cm. Mrkva relativno sporo niče pa je u slučaju dulje suše treba malo zaliti. Mlada mrkva može se trošiti već od početka lipnja kada probiremo jače biljke. Posadimo je onoliko koliko nam treba do kraja ljeta, a za jesensku potrošnju i zimnicu bolje je mrkvu posijati kasnije, krajem svibnja ili u lipnju. Tako će do zime narasti na svoju punu veličinu i bolje se držati. Jednako kao i mrkvu sadimo peršin i pastrnjak.
Luk
Najčešći je crveni luk koji se može uzgajati na više načina, ali za kućni vrt najprikladniji je uzgoj iz lučice. Sadi se početkom proljeća, na razmak od 20x10-15 cm, a čim stabljike polegnu, treba ga vaditi te ostaviti da se dobro osuši. Za proljetnu potrošnju najbolji je luk srebrenac koji se sadi od presadnica polovicom kolovoza u gredice i ne treba ga često zalijevati. Češnjak sadimo na isti način kao i luk, može ga se saditi u proljeće, no preporučuje ga se saditi u jesen jer se preko zime bolje ukorijeni pa u proljeće brže raste i stvori veću glavicu. Poriluk sijemo u svibnju, a jedemo u jesen i zimu.
