Celer je zeljasta dvogodišnja biljka s mesnatim vretenastim korijenom i stabljikom. Divlji celer rastao je u europskim močvarnim pojasevima, a kasnije je uzgojem uspješno kultiviran. Danas postoje bijeli celer, zeleni celer i celer s korijenom nalik na bijelu repu.
Ako ga se uzgaja valja voditi računa o tome da je osjetljiv na temperaturu - noćne temperature u zaštićenom prostoru ne bi smjele biti niže od 12 °C, a dnevne više od 20 °C. Uz takve uvjete i dobru njegu za proizvodnju dobrih presadnica sa 4 - 5 listova potrebno je 10 - 12 tjedana.
Tijekom ljeta vrlo je važna ravnomjerna opskrba usjeva vodom, te ako nema oborina, svakih 10 dana treba navodnjavati sa 25 - 35 mm vode. Sve dok se ne zatvore redovi međuredno se kultivira uz potrebnu prihranu.
U fazi zadebljanog korijena nedostatak vlage može imati negativnu posljedicu jer povećava sadržaj celuloznih vlakana i smanjuje kvalitetu korijena. Celer se mora zalijevati tijekom cijele sezone i ne smije se dozvoliti da tlo presuši. Tijekom suhih razdoblja zalijevati s 22 l/m svakoga tjedna.
Celer najbolje uspijeva na dubokim propusnim srednje teškim tlima, neutralne reakcije (pH 6,5 – 7,5), bogatim humusom i dobrog kapaciteta za vodu i zrak. Po potrebi u kisela tla se dodaje vapno prije sadnje. Ako ga se ostavi da procvjeta, privući će korisne kukce. Sjemenke celera su sitne i smeđe sa svijetlim žlijebovima, snažnog, aromatičnog i pomalo gorkog okusa.
Primjena: Koristi se kao začinsko bilje i kao aromatični dodatak juhama, salatama, mesnim i drugim jelima.
Napomena: Konzumiranje celera pomaže u snižavanju krvnog tlaka. Celer sadrži aktine ftalide (supstance koje opuštaju arterijske mišiće), koji šire krvne žile. Izuzetno ljekovita biljka koju je dobro jesti sirovu.
