Začinska biljka za koju su donedavno znali samo rijetki postala je odnedavno pravi hit i sada svi govore o korijandru. Ni ja nisam iznimka. Znala sam ponešto o korijandru (Coriandrum sativum) tek iz knjiga i do ove sezone nisam imala pravog iskustva s njegovim uzgojem. Iako mi je odmah bilo jasno da će to biti neki poseban izazov za mene, nisam očekivala da će biti tako jednostavno. A bilo je. Njegove krupne sjemenke nalik papru posijala sam krajem travnja izravno na gredicu. Klijao je relativno sporo i izvirio iz tla tek nakon dva tjedna. Činilo se da će tako i nastaviti, sporo, poput mrkve. Naprotiv, rastao je nevjerojatno brzo i već do sredine ljeta osigurao dvije do tri berbe.
Korijandar u vrtu
Upravo zahvaljujući snažnoj aromi (dodala bih, veoma odbojnoj) korijandar je korisna biljka u vrtu. Ja sam je posadila pokraj mrkve nastojeći iskoristiti upravo tu njezinu snažnu aromu. I imala sam pravo. Mrkvina muha, veoma opasan štetnik, nije ove sezone došla ni blizu gredice na kojoj sam posijala red mrkve. Stoga ću sljedeće sezone zasigurno kao dobrosusjedsku biljku umjesto luka (koji je tradicionalno dobar susjed mrkvi) radije sijati korijandar. Osim toga, njihovi su uzgojni zahtjevi slični. Obje biljke vole propusno, lagano tlo i dosta vode u početku uzgoja, tako da jedna uz drugu uspijevaju odlično. I tako će korijandar, iako ne u mojoj kuhinji, sasvim sigurno zaživjeti u mom vrtu.
Upotreba sjemenki
Korijandar se u europskoj kuhinji tradicionalno upotrebljava u industriji likera, peciva, kolača, ali i suhomesnatih proizvoda. No ne kao list, nego kao plod, odnosno sjeme. Za razliku od listova njihov je okus vrlo ugodan, blago ljutkast, ali istodobno i sladak. Budući da je jednogodišnja biljka, u istoj će sezoni i cvjetati (obično već sredinom ljeta). Cvatovi su nježni, bijeli, veoma privlačni kukcima oprašivačima, tako da su nakon oprašivanja uvijek prepuni krupnih okruglih plodova koji sadrže jednako krupne sjemenke. Beru se tek kada potpuno potamne, odnosno postanu tamnosmeđi i suhi, otprilike poput sjemenki papra. U takvom obliku mogu, spremimo li ih u staklenku, trajati doslovno godinama.
Aromatični listovi
Svi danas o korijandru govorimo kao o svježoj začinskoj biljci koju koristimo poput peršina. Na neki način ta je usporedba i logična jer listovi su kod obje biljke veoma slični, tako da neki korijandar nazivaju i kineski peršin (u Kini je veoma popularan). Ipak, treba znati da je upotreba listova ove biljke tek odnedavno, pod utjecajem marokanske kuhinje, ušla u suvremena europska jela. I sada je gotovo posvuda. Reže se na sitnije dijelove poput peršina i dodaje svježim salatama i umacima. Naravno, probala sam ga i ja, a i moji ukućani i prijatelji. Meni korijandar ima odbojan, usuđujem se čak reći odvratan okus. Neki moji prijatelji složili su se sa mnom, a nekima je ova biljka veoma zanimljiva i privlačna. Toliko o ukusima.
