Nakon tolikih kiša koje su pale na naše vrtove, već smo se pomirili s činjenicom da ove godine nećemo uživati u vlastitom voću i povrću kao inače. Tako je i u mom vrtu. Mnoge su vrste vidno usporile rast, a neke i počele trunuti prije vremena.
To nije neobično jer su gredice tako mokre i pune vode da mi noge svaki put propadnu u blato kada zakoračim u vrt. Pa ipak, ne mogu reći da se kući vraćam praznih ruku. Neke vrste povrća posve su me iznenadile i dokazale da su otpornije nego što sam očekivala. Blitve, radiči, lisnati kelj i kovrčavi kelj izgledaju fantastično, a dragoljub i verbene cvatu kao da kiše nije ni bilo.
Osjetljive vrste
Iako je moj vrt i sada prepun povrća, već je na prvi pogled jasno da nešto nije u redu. Rajčica u njemu nema jer su nakon jedne kišne i hladne noći jednostavno pocrnjele i razboljele se. Druge vrste plodovitog povrća još se drže, no ne bez posljedica. Uz mnogo kiše i oblačnog vremena listovi su narasli veliki, no plodovi kao da stoje. Paprike i patlidžani, inače ekstraplodni, rastu tako polako da mi se čini kao da tek zametnuti plodovi nikada neće dozreti. To su vrste kojima nedostaje i sunca i topline, toliko neophodne za sintezu šećera. Zbog toga trpe i krastavci, tikvice, ali i bobičasto voće poput jagoda i malina. Još nikada njihovi plodovi nisu bili istodobno tako krupni i tako bezukusni.
Izdržljive vrste
Za razliku od plodovitog povrća i voća, lisnate vrste poput blitve, radiča, endivija, poriluka, peršina i raznih vrsta kupusnjača doslovno bujaju. Drugim riječima, ovosezonsku kišu izdržale su one vrste koje i inače sadimo za zimu pa su već naviknute na povećanu vlagu i niže temperature. No dobro se drže čak i mahune, koje sam ove godine posadila na padini. Općenito govoreći, sve površine koje sam formirala na blago nagnutom terenu uspjele su preživjeti silinu bujice koja se slijevala po njima, dok su one na ravnim dijelovima već odavno propale pa sam ih morala zamijeniti novim presadnicama. Isto vrijedi i za povrće koje sam uzgajala na povišenim gredicama.
Povišene gredice
Kada su godine ovako ekstremne, povišene gredice pokazuju svoju vrijednost još i više nego inače. Razlog je jednostavan. Onih nekoliko sunčanih trenutaka koji su ove sezone povremeno razbijali tmurnu svakodnevicu, potaknulo je i sušenje na povišenim gredicama. Toplina sunca prenosila se s bočnih strana drvenih dasaka na unutrašnjost i poticala brže sušenje nego na klasičnim gredicama. Naravno, pomogla je i kvaliteta supstrata (pjeskovito, humusno tlo), ali i zeolit koji sam dodala na početku sezone. No ni to nije sve. Pazila sam i na način sadnje pa sam svoje jesensko/zimsko povrće sadila s većim razmakom nego inače. Tako se sprečava doticanje listova među susjednim biljkama, a time i truljenje. Zbog svega toga moj će vrt i ovakvim uvjetima ipak donijeti mnogo zadovoljstva.
Draga Kornelija, svi su vaši članci inspirativni, pa i ovaj nam ulijeva nadu da i u ekstremnim godinama poput ove - nije sve izgubljeno. Najlakše je dići ruke od svega i reći: ”Što se može, klima se mijenja, ja tuu ne mogu ništa, odustajem, neću više kopati po zemlji, nema smisla...” Ima uvijek smisla!!! Nemojmo odustajati zbog jedne kišne godine! Promatrajmo, učimo, prilagođavajmo se kao što se i naše biljke prilagođavaju! Mislim da je vrlo važno zapisivati sve primjedbe, zapažanja, razmišljanja jer samo tako možemo napredovati, tj. pomoći svojim zelenim kvadratima, a time i sebi.