Mahune su jednostavne i veoma zahvalne povrtnice koje rado uzgajamo. Volimo ih jer su ukusne i jer im ne treba mnogo njege. Malo vode, topla, od korova očišćena gredica, ne previše organskog gnojiva i to je sve.
Rastu brzo i nije im potreban malč od slame ili sijena jer već dva tjedna nakon sjetve njihovi listovi potpuno prekrivaju gredicu na koju smo ih posijali. Govorim, naravno o niskim mahunama, veoma popularnim među vrtlarima. No razlike nema ni kada su u pitanju visoke mahune, starije sorte koje su pak mnogo praktičnije za male vrtove. Ja osobno više volim visoke mahune jer ne zauzimaju mnogo mjesta, a i lakše ih je brati jer nema saginjanja.
Kontinuitet
Iako jednostavne i popularne, ipak ih vrtlari ne uzgajaju onako često kao što bi mogli. Po navici, siju ih obično samo u proljeće. Mnogi su ih već i brali nekoliko puta, možda jedan dio i zamrznuli i time završili priču o mahunama za ovu godinu. Naravno, mahune su odlične i zimi kada ih odmrznemo, ali svježe su ipak bolje.
Zato ih ja sijem najmanje tri puta u sezoni – u svibnju, lipnju i srpnju. Čak i sada, potkraj srpnja, nećemo zakasniti ako požurimo do obližnjeg vrtnog centra i odaberemo neku dobru sortu. Nije bitno koja će biti, ona plosnatoga oblika ili ona tipa “olovke”. Sve su to suvremene sorte kratke vegetacije, što znači da od sjetve do berbe neće proći više od 2,5 do 3 mjeseca.
Izbor sorte
Pobornik sam starih sorti povrća, ali kod mahuna moram napraviti iznimku i čestitati oplemenjivačima na odlično obavljenom poslu. Jednom sam sijala staru sortu i najvjerojatnije to neću nikada ponoviti. Mahune su bile kratke i slabe rodnosti. Bile su i osjetljive, pune točkica po listovima, sklone bolestima i prijevremenom sušenju te pune “konaca”.
Ove nove toliko su izdašne i jednostavne (i bez “konaca”) da nemam potrebu eksperimentirati. Iznimka su ljubičaste mahune, stara francuska sorta visokih mahuna koju sijem svake godine. Prekrasno izgledaju, no nažalost, pri kuhanju izgube ljubičastu boju i pozelene. Srećom ne gube svoj fantastičan okus.
Uzgoj i berba
Mahune vole toplo vrijeme pa se stoga u kontinentalnim krajevima siju tek u svibnju. No ovih je dana tlo još toplije pa će proklijati za nekoliko dana. One niske možete sijati omaške ili u tzv. kućice, tj. 5 do 7 zrna zajedno na razmak od 40 do 50 cm. Isto vrijedi i za visoke.
Uz kolce sijemo po sistemu kućica, a ako su stošci pokriveni mrežicom, možemo sijati i omaške jer će biljke pronaći svoj put do potpornja. U ovim ljetnim uvjetima, ako ih redovno zalijevamo, rast će brzo i procvjetati te donijeti prve mahune.
Srećom, neće sve biti spremne za berbu u istom trenutku jer inače ne bismo znali kamo s njima. Zato ih beremo postupno i ne čekamo da odebljaju i napune se zrnom kao mahune graha, već ih beremo mlade, mekane, s polurazvijenim zrnima, zapravo nezrele.
>>Kontinuirani uzgoj graška u vrtu
Rado prenosim dobre informacije kao i ljubav prema prirodi, a koju iskazuje ova lijepa osoba (autorica članka) na tako prirodan način (npr. u njezinim TV emisijama). Siguran sam da ona motivira mnoge ljude da oni još više zavole svoj čistiti i prirodni okoliš s reciklažom biološkog otpada i ekološkim uzgojem povrća i cvijeća, pa makar i na malim kućnim vrtovima, balkonima, terasama , u plastenicima, pa i na ravnim krovovima u PREIZGRAĐENIM gradovima. Umjesto da samo šišamo (dosadnu?) travu ili popločavamo svoja dvorišta da bismo imali što manje fizičkog posla. Ne, to nije samo ugodni posao, nego i dokolica i najzdraviji odmor u prirodi koja se na taj način održava u svojoj raznolikosti.