Ova istarska ljepotica sagrađena je na jednom od brežuljaka koji se uzdižu nad najmlađim hrvatskim gradom – nad Rašom. Ovaj podatak može zbuniti, jer se u rudnicima ugljena rudarilo još od 17. stoljeća, ali zanimljiva povijesna crtica kaže kako je grad građen 547 dana, inauguriran 4. studenoga 1937.godine, a uz bolnicu i stambene zgrade, imao je grijani bazen, stadion...
Upravo ta činjenica potakla je i vlasnika ove prelijepe kuće da dâ svoj hommage nekim mnogo drukčijim godinama ovog kraja.
– Mene jako fascinira rudarska baština, Labin je također imao rudnik, pet godina sam član projektnog tima Labin Art Republic, napravio sam nekoliko vizualnih identiteta revitalizacije rudarske baštine i svojoj kući dao ima Arsia, što je talijanski naziv za Rašu – objašnjava Domagoj Ostović. Villa Arsia počela se graditi 2014.
Vlasnik se tada vodio idejom da njegova kuća mora imati otvoren pogled i biti na osami. Zemljište na vrhu brijega ispod kojeg je samo cesta i duboka provalija činilo se idealnim. Kuća je orijentirana na jug, a pogledi završavaju na Raškoj dolini te rijeci i gradu Raši. Kuća ima 200 četvornih metara – 108 kvadrata je u prizemlju, ostatak na katu. Kako je građevinsko zemljište bilo izuzetno strmo, a željeli su da kuća bude "visoko u zraku", nije bilo lako napraviti temelje.
– Značilo je to velika iskapanja, puno potpornih zidova i puno kopanja kamena, ali to se isplatilo jer sad ima najsigurnije temelje – prisjeća se početaka gradnje Domagoj Ostović. Projekt za kuću napravio je arhitekt Nino Rocco, a suradnja s vlasnicima bila je izvrsna. Domagoj Ostović i njegova supruga tijekom gradnje izmijenili su tek nekoliko detalja.
– Nismo dirali vanjske gabarite kuće, samo unutarnje. U prizemlju je intervenirao, i hvala mu na tome, naš prijatelj i poznati dizajner Boris Ružić iz Pule. Došavši na gradilište i ugledavši dio zida, preporučio je da ga srušimo i stavimo staklo. Njegov utjecaj bio je presudan u oblikovanju kuhinje – ističe Domagoj. Boris Ružić svojom je estetikom dao i današnji izgled eksterijeru, vanjskom roštilju i ljetnoj kuhinji koja je u interakciji i komunikaciji s unutrašnjom kuhinjom postala glavni i prepoznatljiv detalj kuće. Blagovaonicu u staklu, konobu, kupaonice, pločice – birali su sami vlasnici, a prema njihovim idejama i nacrtima napravljen je kuhinjski otok s napom i sudoperom, antracitne sive staklene stijene i kamini.
Dominantni su materijali drvo, keramika i metal, a dominantne boje bijela, crna i siva.
– To nas ponovno vraća na priču o rudarskoj povijesti Labinštine. Ideja je bila napraviti mali "rudarski muzej", pa smo umjesto slika po zidovima stavili fotografije rudnika, rudara i grada Raše. Sve slike dobili smo od Udruge istarski ugljenokopi Raša – priča Domagoj Ostović ističući kako se nada da će u budućnosti nabaviti i neke detalje iz rudnika. Moja kuća ima temu – rudnik, ali na moderan način.
Valja i znati kako je Raša bila bijeli grad, Talijani su je zvali La bianca città del carbone (Bijeli Grad ugljena) tako da je jasno da unutra mora sve biti bijelo s crnim i sivim detaljima. Uz namještaj koji je rađen po mjeri, ondje je i nekoliko dizajnerskih komada iz kolekcije Dall'Agnese, Caligaris i Ikea. Domagoju je najdraža blagovaonica zbog pogleda u kojem uživa. Otkriva da mu je najdraži dio dana jutro uz doručak, a top destinacija i ljetna i unutrašnja kuhinja i glavna spavaća soba koja ima i terasu.
Rasvjetu je osmislio Boris Ružić, a sve što je dalo kući čarobni noćni izgled pronašli su u pazinskoj tvrtki Eltor. Posebno su efektne tri vanjske lampe. To su zapravo lampe od 120 cm koje su u zemlji, u podlozi, i obasjavaju kamenu fasadu. To stvara poseban doživljaj i kući daje finoću.
>>Personaliziran, neobičan i otkačen poklon kojim ćete oduševiti svoje najdraže
Tko je vlasnik ove brvnare