Studentica 'šefuje' mami, tati i sestri

Studentica je pete godine povijesti i – barem na papiru – šefica i mami i tati. I, naravno, mlađoj sestri. Sa svojih dvadeset pet ljeta Martina Hukavec iz Šašinovca – dijela zagrebačke gradske četvrti Sesvete – ima vrlo jasnu viziju u kojem se smjeru treba razvijati obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo registrirano prije šest godina.

Ne stignu oksidirati

– Nastojat ćemo naše proizvode plasirati na inozemno tržište – spremno kaže vlasnica gospodarstva na kojem se glavna poljoprivredna proizvodnja zasniva na sadnji uljnih tikvi te njihovoj preradi u raznovrsne proizvode.

Osim stopostotnog bučina ulja te miješanog ulja buče i suncokreta (u omjeru 70:30), koje nosi Martinino ime, Hukavčevi u ponudi imaju i bučino brašno te sjemenke. Uz obične i slane koštice buča, na koje smo se navikli, proizveli su i čokoladne – s bijelom, mliječnom i tamnom čokoladom, što je među kupcima apsolutni hit. A obitelji poticaj da u dogledno vrijeme, već na jesen, na tržište izbaci još novotarija – koštice u tamnoj čokoladi s čilijem, a u bijeloj čokoladi s narančom i jagodom.

– Čokoladne koštice ne smiju se čuvati u hladnjaku jer oksidiraju – savjetuje Martina.

No, pakiranje ukusnih slastica tako brzo “plane” da o načinu čuvanja potrošači zacijelo i ne razmišljaju...

– Kupci su prepoznali trud koji ulažemo u proizvode, izrazito su zadovoljni, šalju nam mailove pohvala. I vraćaju nam se – kažu Martinini roditelji Renata i Dražen Hukavec.

– Nama je to poticaj da se još više borimo, da ulažemo. Ništa se ne može postići bez truda, nema uspjeha preko noći – izgovara Martina.

I njezina je obitelj dokaz da je tomu uistinu tako. Počeli su uzgojem kukuruza, luka i graha, jednu su godinu sijali konoplju, a prije četiri odlučili su se za buče koje sada imaju posađene na deset hektara. Okopavanje je ručno. Gnojidbu obavljaju prirodnim gnojivima, no ekološku proizvodnju nemaju zato što žive u malom selu u kojem ima puno poljoprivrednika koji svoje njive tretiraju pesticidima i u tim uvjetima ishodovanje ekocertifikata čini se nemogućim.

– Konkurencija je bila škrta sa savjetima – ne kriju.

No, uspjeli su se snaći i kvalitetnim proizvodom izboriti svoje mjesto na tržištu pa sada, iako nisu dugo u ovom poslu, već imaju i kooperante. Od njih otkupljuju sirove koštice s još 15 hektara oranica pod bučom.

– Zemlja je plodna, a koštice tu oko grada odlične. Zovu nas i ljudi iz Slavonije, da otkupimo koštice i od njih – zadovoljan je Dražen Hukavec.

Za litru bučina ulja potrebno je, objašnjavaju Hukavčevi, oko dva i pol do tri kilograma koštica. Kad ih poberu, tata Dražen odvozi ih u Petrijanec pokraj Varaždina u kojem se koštice prerađuju u uljari Patrčević. Očekuju da će ove godine imati oko četiri tisuće litara čistog i oko tisuću petsto litara miješanog ulja:

– Zbrojim koliko ima sajmova na koje ćemo ići i onda izračunamo koliko koštica treba preraditi kako bi naše ulje uvijek bilo friško – kaže Dražen Hukavec.

– Temeljimo se na čistom bučinu ulju koje je i bolje i zdravije od miješanog. Mi smo svoje miješano ulje nazvali Martinino ulje jer se ono ne smije prodavati pod nazivom bučino. Iako, na sajmovima se svašta radi i prodaje pa se zna dogoditi da ljudi pitaju može li se čisto ulje uopće i proizvesti. Nikada ne bih pokušala “podvaliti” kupcu jer ono što ne želim da se dogodi meni, sasvim sigurno neću raditi drugome. Bilo bi jako dobro da se kontrole pojačaju i da se ustanovi tko prodaje čisto bučino ulje, a tko samo kaže da ga ima – govori njegova supruga Renata.

Uz kućni prag te prodaju subotom na tržnici u trgovačkom centru Supernova u zagrebačkoj Dubravi, Hukavčevi proizvode plasiraju uglavnom po sajmovima diljem Hrvatske, no nije im problem pakete slati i poštom:

Odabrali Japanci

– Imamo i ulje u bočici od jednog decilitra, na što su nas ponukali Japanci koji su tražili “small, small”, bez obzira na to koje im pakiranje ponudili – prepričava Renata, najčešće zadužena upravo za prodaju na štandu na koji za degustaciju ponese i kruh od kukuruznog i bučina brašna što ga je po starinskoj recepturi sama napravila. Kad ga ne stigne ispeći, tijesto mijese kćeri Marina i Martina, čija je zadaća i promidžba proizvoda te popunjavanje prijavnica za natječaje. Dražen Hukavec glavni je u polju.

Obitelj u planu ima izgradnju vlastite uljare te kupnju čokoladirke, za “zamatanje” koštica u čokoladu, što za njih sada radi uslužno tvrtka na području Zagreba. Računaju da bi ta investicija bila oko sto tisuća eura. Drvenu kuću iz 1894. godine namjeravaju preurediti i u njoj napraviti kušaonicu. K tomu, svake godine povećavaju proizvodnju, ambiciozni su i spremni dati maksimum kako bi kvalitetom što bolje konkurirali ostalim proizvođačima i njihovim količinama.