Na svakom je kolutu sira što ga proizvede – a godišnje ga bude oko tri tone – utisnuta oznaka II-94. Rimska dvojka označava katastarsku općinu Novalja, a druga je znamenka broj obitelji Vidas. Taj su znak njegovi preci dobili još davne 1887. od austrougarskog cara Franje Josipa I. jer su na svojim pašnjacima imali svoje ovce. Nasljednik te loze, 57-godišnji Krunoslav Vidas poljoprivredom se počeo baviti 1996. godine, i to na nagovor supruge Jadranke s kojom dobro i zlo dijeli već 35 ljeta, otkako se upoznali u Opatiji, gdje su se školovali i radili, pa se Jadranka s Krka doselila u Novalju, na Pag.
Stoljetna stabla
Baš kao nekoć Krunoslavovi stari, i danas Vidasovi imaju stado ovaca koje muzu ručno te prave čuveni paški sir i skutu. Za kilogram sira treba im oko sedam litara mlijeka. Litra je ovčjeg mlijeka 13 kuna i zato kilogram sira stoji 220. Proizvođači su i djevičanskog ulja koje prave od ručno branih maslina koje rastu na stoljetnim stablima.
– Stare su između 400 i 700 godina, a ima i onih koje imaju i više od 1500 – kaže Krunoslav Vidas.
Krunoslav i njegova supruga Jadranka, kazali su, nekoć su oboje radili u ugostiteljstvu, a kad je hotel u kojem su bili zaposleni privatiziran na hrvatski način, ostali su bez posla. Krunoslav je bio u Gardi, Jadranka je imala kiosk kod trajektnog pristaništa u Žigljenu. I valjalo je smisliti što dalje.
– Bilo je ili ići van ili nastaviti s djedovim poslom – izgovara Krunoslav Vidas.
Njegov je otac bio ribar i govorio mu je da je to najteži posao na svijetu. Dok nije probao, nije vjerovao. Zatim se okrenuo ovčarstvu.
– Odrasla sam u Krku, a ovcu sam prvi put vidjela prije vjenčanja kada smo otišli Kruninima. Muž je odlazio pomagati svojima oko ovaca, ja nisam jer su to nekako više muškarci radili. A onda smo prije 21 godine započeli i mi – prisjeća se Jadranka Vidas dok u kotlu miješa ovčje mlijeko koje će preraditi u skutu i sir koji se u ovoj obitelji pravi na starinski način, od nepasteriziranog mlijeka. Siranu su Vidasovi napravili u podrumskim prostorijama.
– Skutu je Jadranka dovela do savršenstva. Ja sam se najprije opirao ovčarstvu, a danas ga ne bih mijenjao ni za kakav restoran – zadovoljan je Krunoslav.
Kada su 2001. godine prvi put odnijeli svoj sir na ocjenjivanje, odmah su osvojili zlato. I to je bio dobar vjetar u leđa, priznanje da su na pravom putu. Otad do danas Vidasovi su skupili toliko priznanja da jednostavno nemaju kamo s njima, izgovara Krunoslav noseći u naramku pregršt diploma. Dva puta njihov je sir na Međunarodnom poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu bio šampionski, vratili su se odande i s velikom zlatnom medaljom, broncom... Na Međunarodnoj manifestaciji poljoprivrednika Mediterana Intrada bio je vicešampionom, nagrađivan i za sir i za svoje maslinovo ulje, tu su još priznanja iz Drniša, Poreča, Zadra... A na natjecanju u Austriji, u konkurenciji petstotinjak sireva, Vidasovi su dobili srebro, na što su iznimno ponosni.
Prvak u karateu
Na umor Jadranka i Krunoslav nemaju vremena ni misliti – mužnja je ovaca dva puta dnevno, a tu je i briga o svakom siru pojedinačno – okretanje, brisanje, zrenje na temperaturi koja ne smije biti viša od 18 stupnjeva...
– Mene rasadništvo odmara – govori Krunoslav Vidas pokazujući nam u loncima svoje cvijeće, palme, smokve...
Započeo je, ističe, na nagovor prijatelja, a danas u presađivanju biljaka uživa. Baš kao što uživa i na pašnjaku, s ovcama.
– Zavoliš ih, govoriš im – kaže Krunoslav te spominje da se nekoć bavio i karateom i da je 1982. godine bio prvak u bivšoj državi.
Vidasovi uzgajaju paške pramenke i sir prave isključivo od mlijeka svojih ovaca. Na spomen na velike količine janjetine koja se prodaje pod pašku, samo odmahuju rukom, baš kao i kad ih pitate je li bolji paški sir iz Zadarske ili Ličko-senjske županije, kojoj pripada i “njihov” dio otoka.
Dok govori o svom imanju, ne može Vidas skriti gorčinu što je zbog nesređenih papira izgubio više od stotinu tisuća kuna. Naime, nizozemska tvrtka bila je tražila zemlju za najam, za postavljanje solarnih panela. S predstavnikom se sve bio dogovorio, unajmio bager da raskrči zemlju koja je u njegovoj obitelji dulje od stoljeća, a onda je ispalo da nema vlasnički list i da je novac bacio u vjetar... Zbog slične je zavrzlame ostao bez mogućnosti da zatraži sredstva za investiranje u novu siranu... Unatoč preprekama, kojih ne bi ni trebalo niti smjelo biti, Vidasovi nisu odustali od poljoprivrede, a s Jadrankom i Krunoslavom u poslu su i sinovi Tomislav i Željko te njihove “bolje” polovice – Matea i Smiljana. I unuk Marko, koji od odraslih upija znanje i uči kako se u njegovoj obitelji već tolike godine pravi vrhunska i nagrađivana delicija – paški sir.