vremeplov

Priča o Sebastianu — brendu koji će zauvijek ostati upisan u povijesti jugoslavenskog dizajna

Priča o Sebastianu — brendu koji će zauvijek ostati upisan u povijesti jugoslavenskog dizajna
22.09.2023.
u 12:33
Do početka devedesetih godina, Sebastian je brojao četrdesetak prodajnih punktova diljem Jugoslavije, a program je obuhvaćao nevjerojatnu količinu različitih proizvoda, limene kutije, stakleno posuđe, bilježnice, mape, torbe raznih vrsta, ruksake, pepeljare, olovke, majice, deke, žičane police...
Pogledaj originalni članak

Najveći festival dizajna u Hrvatskoj, Zagreb Design Week, svoje će jubilarno deseto izdanje na Zagrebačkom velesajmu, od 26. rujna do 1. listopada, obojiti bogatim i raznovrsnim programom ispunjenim izložbama, panelima, modnom revijom, promocijom dizajnerskog namještaja, tradicionalnom dodjelom nagrada te zanimljivim predavanjima. Jedno od tih predavanja edukativnog tona s nostalgičnom notom bit će posvećeno kultnom jugoslavenskom brendu Sebastian te inovativnim konceptima poslovanja i proizvodnje, kao i nemjerljivom utjecaju njegove karizmatične art direktorice Ljube Gamulin, a s čijom će pričom publiku upoznati produkt dizajnerica Sanja Rotter.

Sebastian, „brend kojeg se svi sjećaju, a svi su zaboravili“, kako piše Sanja Rotter u uvodniku svog intervjua s Ljubom Gamulin za dizajn.hr, svoju je slavnu priču započeo davne 1972. godine. Na inicijativu Ljube Gamulin, glasovita putnička agencija Atlas tada je u prostoru renesansne Crkve svetog Sebastiana u Dubrovniku otvorila malu umjetničku galeriju, a vizionarki Gamulin, povjesničarki umjetnosti, filmskoj radnici i svjetskoj putnici, pripao je voditeljski angažman.

Na krilima njezina progresivnog promišljanja, rafinirane estetike koju je upila još kao djevojčica u Rimu i inovativnog pristupa poslovanju, Sebastian je vrlo brzo premašio inicijalnu ideju da bude tek galerija koja će oplemeniti ponudu dubrovačkih ulica. Već je i sama galerija bila simbioza dizajnerskog dućana i umjetničkog prostora kakav bismo danas nazvali concept storeom, a Sebastian se prometnuo u brend visokostiliziranih, dizajnerskih proizvoda široke potrošnje dotad neviđen na prostorima bivše Jugoslavije.

Kako bi realizirala svoje pedantno promišljene dizajnerske ideje, Gamulin je neumorno tragala za proizvođačima koji bi ih mogli proizvesti i isporučiti, od malih zanatlija do velikih industrijskih pogona. Sebastian je svoje prodajne galerije imao u Varaždinu i u Beogradu, a upravo je ona beogradska, na krilima instantnog uspjeha i vojskom kupaca koji su dolazili iz svakog kutka Jugoslavije, dobila kultni status. 

Do početka devedesetih godina, Sebastian je brojao četrdesetak prodajnih punktova diljem Jugoslavije, a program je obuhvaćao nevjerojatnu količinu različitih proizvoda, limene kutije, stakleno posuđe, bilježnice, mape, torbe raznih vrsta, ruksake, pepeljare, olovke, majice, deke, žičane police...

Vizija Ljube Gamulin i profinjena estetika Sebastiana bili su prava revolucija u inače jednoličnom i bezidejnom pristupu dizajnu na prostoru bivše države, no onda je čitavoj priči presudio raspad Jugoslavije i početak rata, a epohi sveprisutnog propadanja nije uspio umaknuti niti vizionarski i omiljeni projekt poput Sebastiana.

Tome unatoč, Sebastian je ostao utkan u kolektivno sjećanje njegovih suvremenika, posebice u Dubrovniku i Beogradu. Nevjerojatnu priču o njegovom nastanku, vrhuncu i propasti, kao i o njegovoj karizmatičnoj i svestranoj art direktorici Ljubi Gamulin, te o svojoj suradnji i odnosu s njom te o istraživanju i budućnosti projekta ispričat će na Zagreb Design Weeku produkt dizajnerica Sanja Rotter na predavanju u nedjelju 1. listopada koje traje od 16:30 do 18 sati. Predavanju prethodi projekcija dokumentarnog filma o dizajnu talijanske moderne koji je nadahnuo i samu Ljubu Gamulin i marku Sebastian, „Design is One: Lella & Massimo Vignelli“, koji će publika moći pogledati od 15 do 16.30.

Kolumna

Gdje čija sloboda počinje iliti muke po susjedima (iz pakla)

Kad ste dovoljno duboko u temi, jasno vam je da postoji nekoliko tipova susjeda, a najlakše ih je podijeliti u one kojima sve smeta i na one koji dugo trpe, ali kad puknu – Hirošima. Bavila bih se ovim prvima, drugi ionako pune stupce crne kronike. Dakle, a ovo vrijedi posebno za stanove, iako i neke kuće ne zaobilaze, uvijek postoji onaj jedan (ili više) stanar/ka koji zna sve o svima, od, naravno, radnog vremena, broja ukućana, količine potrošene vode za kupanje ili za WC...

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.