Na forumu postoji grupa "Susjedi iz pakla" i da nije riječ o, nažalost, stvarnim ljudima i događajima, spadala bi u kategoriju "vjerovali ili ne" ili u neku superzabavnu, doduše s izvitoperenim smislom za humor, dnevnu dozu humora. Ovako je samo napeti triler s natruhama horora. Pardon, kako u kojem slučaju, u nekima je riječ isključivo o hororu, odnosno noćnoj mori kojoj se kraj ne nazire. Kad ste dovoljno duboko u temi, jasno vam je da postoji nekoliko tipova susjeda, a najlakše ih je podijeliti u one kojima sve smeta i na one koji dugo trpe, ali kad puknu – Hirošima. Bavila bih se ovim prvima, drugi ionako pune stupce crne kronike. Dakle, a ovo vrijedi posebno za stanove, iako i neke kuće ne zaobilaze, uvijek postoji onaj jedan (ili više) stanar/ka koji zna sve o svima, od, naravno, radnog vremena, broja ukućana, količine potrošene vode za kupanje ili za WC... I na sve – i kad kažem sve, mislim zaista sve – imaju primjedbu. Od bezazlenih, ali da vam upropaste početak dana, primjedbi tipa "Susjeda, opet ste k'o pokretna parfumerija, cijelo stubište mirisat će sad na vas" do onih zlobnih zbog kojih biste poželjeli izgubiti živce, a znače lupanje partvišem po plafonu i/ili cijevima u 18.30 jer su djeca bučna, smrdi luk koji dinstate (iako imate osjećaj da će napa i vas usisati), preglasno se smijete, gledate "pogrešan" TV program, hodate prebučno, hrčete... Ukratko, smeta im što postojite i što dišete. Takve je najbolje "ubiti ljubaznošću". Ako ste ekstrapristojni, a oni iole normalni, nakon nekog vremena će se smekšati i čak ćete se, možda, i početi međusobno tolerirati. Puno teži slučaj oni su koji se žale i privatno i javno, ostavljaju vam poruke ispod vrata, na obavijesnoj ploči ili – da, ovo je istinita priča – pišući po društvenim mrežama vašoj obitelji i prijateljima da vas obuzdaju i primire jer je beskrajno drsko ustajati u 6 sati i hodati po stanu, tuširati se i kuhati. Bezobrazluk samo takav, a o kršenju dnevnog reda da ne govorimo!
Ako imate posla s takvom mustrom, moj dobronamjeran savjet glasi: preselite se ili, ako su jako stari, čekajte da prirodna selekcija odradi svoje. Ovo zadnje vrijedi samo ako imate konjske živce. Naravno, nitko od nas nije idealan i svatko će ponekad imati primjedbu, ali sve se da riješiti razgovorom i kompromisom. Osim ako imate posla s podvrstom opisanom u pasusu iznad. S njima je jedini dogovor taj da dogovora nema.
Nakon epskog uvoda u temu na koju svatko ima komentar, evo, po mom skromnom izboru, najvećeg hita proteklog mjeseca: susjeda, gospođa u godinama, koja živi sama, prijavila je svoju novu susjedu koja se doselila na kat iznad jer prečesto pere i suši rublje. Tražila je očitovanje kućnog savjeta i tema sastanka su, doslovno, bile gaće stanarke koja je, eto, prevelika higijeničarka. I pritom, zanimljivo, gospođi nije smetala buka koju stvara perilica, već rublje s kojeg je kapalo na njezin balkon. Utvrđeno je da je količina vode koja je kapala minimalna i da razloga za primjedbu nema. To se događalo prije mjesec dana u Novom Zagrebu. Gospođi su tuđe gaće i dalje gorući problem pa ih je počela nasilno skidati štapom, a vlasnica pronalazi svoje rublje po cijelom kvartu. Očajna moli pomoć zajednice, svi su odjednom nijemi. U meni ovo izaziva šok i nevjericu. Neki si ljudi doista dopuštaju previše, ali kako im stati na kraj, osim selidbom, zaista ne znam. Sve što mi pada na pamet svrstalo bi me u ove iz crne kronike, a to svakako nije pametan savjet. Tu ne pali ni ona tko tebe kamenom ti njega kruhom, bojim se da ne pali ni oko za oko, zub za zub. Ovo je pat pozicija u kojoj je nekome narušena kvaliteta života zbog tuđih hirova, a za to, bojim se, ne postoji legislativa. Jedino bi možda mogla pomoći prava terapija. A i to je upitno.
