S glinastim tipom tla vjerojatno su se upoznali mnogi vrtlari sjeverozapadne Hrvatske. Sada, u rano proljeće ono nam obično pokazuje svoju najlošiju karakteristiku. Teško je, prepuno vode, ljepljivo i hladno. U takvu tlu sjeme ima velike teškoće s klijanjem, a mi vrtlari s obradom i pripremom gredica. Tko nije jednom udario motikom u takvo tlo i čuo karakterističan mljeckavi zvuk, taj i ne zna kakav je sretnik. I bilo bi dobro kada bi to bila jedina teškoća, ali nije.
Ako od tla sa svojih gredica možete oblikovati valjak u ruci, budite sigurni da u vašem vrtu prevladava glinasti tip tla
Kada se takvo tlo napokon posuši i postane koliko-toliko prikladno za obradu, stiže već i ljeto. Tada se glinasto tlo stvrdne poput kamena pa vrtlari muku muče a pokoricom i, naravno, opet s pripremom gredica.
Štihanje
Problem glinastog tla tradicionalno se rješava već u jesen, strojnom obradom tla u kojoj se uz pomoć pluga tlo podiže i preokreće. Tako nastaju duboke ljepljive brazde koje se zimi sjaje na suncu. No zahvaljujući hladnoći, odnosno stezanju i otpuštanju leda unutar čestica gline, takvo se tlo tijekom zimskih mjeseci mrvi i usitnjava. U proljeće, dakle prije sjetve, dovoljno je proći nekim lakšim strojem (obično frezom) pa da polja postanu mrvičasta i prikladna za klijanje sjemena. U malim se vrtovima isti posao obavlja ručno. U jesen se štiha, a u proljeće usitnjava motikom i grabljama. No bez obzira na sav taj trud, u ljeto glina opet pokazuje svoje pravo lice. Ponovno se steže, skuplja i postaje tako tvrda kao da nikada ništa nismo napravili.
Glina je uvijek lakša od pijeska pa pluta u vodi dokazujući tako koliko su sitne njezine čestice
No-dig sistem
Prema tzv. no-dig sistemu, odnosno metodi vrtlarenja u kojoj nema preokretanja tla, vrtlari moraju posegnuti za drugim metodama. Takva je situacija i u mom vrtu. Budući da ga ne štiham, gredice su u proljeće hladne, ljepljive i teške. No kako želim sačuvati život u tlu jer o njemu ovisi plodnost, moram pribjeći drugim metodama. Zbog toga u proljeće uvijek imam najviše posla.
Vrtni kompost najbolji je i najdostupniji organski materijal kada je u pitanju popravljanje strukture glinastog tla
Najprije moram vilama prozračiti svaku pojedinu gredicu, a kasnije ih i plitko prekopati. Kada kažem plitko, mislim na površinski sloj od maksimalno 5-6 cm, odnosno sloj s kojim će se korijen mladih biljaka najprije susresti u svom razvoju.
Iako taj sloj i nakon plitke obrade ostaje pun krupnog grumenja, ipak mi omogućuje da ga oplemenim i učinim lakšim za obradu.
U proljeće s gredica treba najprije razmaknuti sloj malča koji je sprečavao razvoj korova i tek tada dodati kompost
Puno komposta
Kompost je tajni sastojak svakog plodnog i dobro strukturiranog tla. Zbog gotovo idealnog odnosa vode i zraka od njega je moguće napraviti valjak u ruci (što je dokaz da može zadržati vodu poput spužve). No dok se valjak načinjen od gline ne može više razmrviti, onaj koji smo napravili od komposta lako se ponovno vraća u prvobitni oblik. Zahvaljujući tim svojstvima, kompost je uvijek poželjan u vrtu. Što ga je više, to bolje. U praksi to znači da u proljeće (ili u jesen) treba na plitko prekopane gredice donijeti što više komposta. Budući da s kompostom ne možemo pretjerati, moja je preporuka da ga u unosimo u glinasto tlo koliko god i kad god možemo. Ako smo uporni, s godinama će se razlika itekako vidjeti. Bit će to i dalje plodno glinasto tlo koje odlično čuva vodu tijekom ljeta, ali će biti mnogo podatnije i lakše za obradu.
Plitkim ukopavanjem komposta (do 5-6 cm) postići ćemo željeni efekt a da ne narušavamo dublje slojeve tla i živi svijet u njima
