Iako je vani još tako hladno da bez kapa, šalova i kaputa i ne pomnišljamo o izlasku iz kuće, vrijeme je da otvorimo sezonu sjetve. Naravno, za mnoge povrtice još ima vremena, no s porilukom ne biste trebali čekati. Njegovo sitno crno sjeme (gotovo identično sjemenu luka) klija vrlo, vrlo polako. Prošle zime čekala sam da proklije više od dva tjedna, i taman kada sam pomislila kako nešto nije u redu sa sjemenom, iz supstrata su izvirile tanke vlati, nježne poput trave. No ni one nisu imale ništa brži tempo rasta i trebalo je čekati još gotovo dva mjeseca dok nisu zadebljale. I tek kada su bile debljine olovke, mogla sam ih napokon presaditi u vrt.
Sjetva
Želimo li poriluk saditi početkom travnja, veljača je mjesec sjetve. To je doba kada su plastenici i klijališta (osim u Dalmaciji) još uvijek prehladna mjesta, pa je stoga najpametnije posudice sa sjemenom smjestiti negdje u kući, uz prozorsku dasku. Tako ih, uostalom, uzgajam i ja, u malim posudicama koje ispunjavam mješavinom supstrata za sjetvu i zeolita u omjeru 5:1. Sjeme sijem relativno gusto jer su i presadnice kasnije vrlo tanke i duge. No kako su i vrlo krhke, najviše pažnje traže pri zalijevanju kako se ne bi prevrnule pod težinom mlaza. Ja u tu svrhu koristim ručnu pumpicu ili kanticu s ružom.
Presađivanje
Poriluk se presađuje malo drugačije od ostalih povrtnica. Kada su presadnice promjera od oko 0,5 cm vadimo ih iz posudice, otresamo supstrat s njihovog korijenja i smještamo ih u posudu s vodom. Na taj način spriječavamo sušenje listova i održavamo korijen vlažnim, što može biti presudno ako moramo posaditi mnogo presadnica. No, vlažan korijen nije jedino što može pomoći. Bilo bi dobro da prije sadnje svakako malo prikratimo korijen i da ga tako potaknemo na brže ukorijenjivanje. Jednako tako pomaže i skračivanje listova, no ne zato da potaknemo rast korijena, već zato što biljka s manjom lisnom masom gubi i manje vode. Kako god okrenemo, voda je za poriluk veoma važna.
Sadnja
Poriluk sadimo u malo veće i dublje rupe. Kako bismo pomogli bržem ukorjenjivanju, u te rupe obvezno dodajemo mnogo vode. A i kasnije, kada biljke same krenu, vlažan supstrat bit će nužan kako bi biljka razvila sočno mekano tkivo. Također, kod poriluka je važno i povremeno nagrtanje, odnosno zatrpavanje donjeg dijela stabljike vlažnim tlom ili malčem. Taj je postupak važan samo zato što štiti donji dio stabljike od sunca, pa on zadržava onu divnu snježnobijelu boju zbog koja je toliko važna u kulinarstvu. Iako raste sporo i svoj maksimum doseže tek potkraj kolovoza i u rujnu, to ipak ne znači da ga ne možemo brati ranije. Naime poriluk je jednako ukusan u svim fazama rasta, pa ga, ako zatreba, uvijek možemo izvaditi s gredica i ranije.
