Ime mu potječe od grčke riječi “phusa” što u prijevodu znači mjehur. Naziv pogančeva trava dobila je zbog njezine uporabe u liječenju poganca – crvenog vjetra. Osušene stabljike s crvenim mjehurastim čahurama bile su sastavni dio jesenske ukrasne dekoracije u stanovima.
Kad biljka ljoskavca ili fizalisa razvije plod u mrežastoj čahuri, postaje interesantna te privlači pozornost koloritom i izgledom. Upoznao sam ljoskavac najprije kao jestivu biljku, i to u prvom redu po njezinu kiselkastu plodu, a kasnije sam sušio cijelu biljku i plodove. Danas sa sigurnošću znamo da se cijela osušena biljka kao i svježi ili osušeni plodovi može rabiti za liječenje.
Cijela biljka pomaže kod poremećaja rada u procesima probave i izlučivanja, crvenog vjetra – vrbanac erizipel (oblozi od plodova – boba), bolnih stanja kad je potrebno umanjiti bolove (stavljaju se svježi zgnječeni plodovi na bolno mjesto ili se pije čaj od plodova ili osušene biljke,) jetre i žuči (slabog rada jetre, oštećene jetre, žutice, masne jetre, tvrde jetre, insuficijencije jetre, slabog lučenja žuči, žučnih kamenaca), zatim bolesti crijeva (kod zatvora, za redovito pražnjenje crijeva, kao i kod raznih nametnika), zaustavljanja krvarenja, noćnog mokrenja u krevetu, raznih vrsta kašlja (iskašljavanje), katara pluća i ostalih organa, gripe, sifilisa (apscesa, rabi se prašak od osušenih plodova biljke), paralize lica (trigeminusa), promuklosti, laringitisa, šećerne bolesti – dijabetes.
Listovi se koriste za čaj protiv anemije kao i za liječenje upalnih stanja na koži. Svježi listovi su prirodni lijek za liječenje raznih kožnih nečistoća – osipa. No, potreban je oprez jer su svježi listovi otrovni te ih za uporabu treba prokuhati.
Plod biljke koristi se za bolesti bubrega, mjehura i mokraćnih putova (kamenaca i pijeska u bubregu i mjehuru – ureati i oksalati, upalnih stanja, infekcija, kroničnog katara mjehura i mokraćnih putova – rabi se rakija s plodovima ljoskavca, čaj od biljke i osušenih plodova ), vodenih bolesti (za jače izlučivanje vode, eliminiranje mokraćne kiseline).
Plod rabimo i kod reumatskih tegoba, nakupljanja tekućine oko zglobova i organa, edema, taloženja ureata i oksalata, gihta i reume te artritisa, kostobolje, visoke tjelesne temperature. Sjemenke ljoskavca rabe se kod mogućeg preranog porođaja.
Kontraindikacije: Nisu poznate, osim ako se konzumiraju veće količine te kod dugotrajne višemjesečne uporabe plodova jer to može oštetiti želudac. •
>>Ljiljan, cvijet omiljenog mirisa ima i snažna ljekovita svojstva
Ja sam iskusio ljekovitost Ljoskavca kod erizipela s kojim sesusrećem od malih nogu u vidu obloga sa plodovima namočenih u rakiju za snižavanje temperature i crvenila kože