Nikada mi nije bilo jasno zašto se kupine tako malo uzgajaju u našim vrtovima i zašto su svima draže maline. I jedne i druge stvaraju duge bodljikave grane koje na svojim vrhovima ili bočnim izbojima nose okrugle skupne plodove koje kolokvijalno nazivamo bobicama. I jedne i druge trebaju oslonac ili zid uz koji ih možemo pričvrstiti i razlike u načinu uzgoja zapravo nema. Možda je razlog u okusu? Maline su obično slađe, a kupine kiselije pa time vjerojatno i odbojnije. Šteta, jer u dobrim uvjetima obje vrste mogu biti podjednako neodoljive i slatke.
Tajna uspjeha
Iz vlastita iskustva mogu posvjedočiti razliku u okusu između kupina koje rastu u djelomičnoj sjeni i onih koje su cijeli dan izložene suncu. Utjecaj sunca na dozrijevanje plodova toliko je snažan da se čini kao da se radi o dvije različite vrste. Primijetila sam to prošle godine, kada sam zbog sjene drveta u čijoj su blizini rasle moje kupine, preselila nekoliko biljaka i presadila ih na svjetlije, sunčanije mjesto. Doslovno su se preporodile pa su ove sezone, kada sunca i topline ne nedostaje, iznimno ukusne i pune šećera. Berem ih svakodnevno tako mnogo da ih ne mogu sve ni pojesti. One koje ne pojedem zamrzavam pa ću u njima uživati tijekom zime.
Način rasta
Kupine su snažne, robusne biljke i kada se jednom ukorijene nije ih lako ukloniti. Zahvaljujući sustavu podzemnog korijenja koji formira nove izboje, dovoljno je da u tlu nakon vađenja glavnog dijela biljke ostane samo jedan dio korijena pa da nas sljedeće godine dočekaju dugi bodljikavi izboji koji pužu na sve strane, uglavnom tamo gdje ih ne želimo. Kupine na tlu ne donose ni približno tako mnogo plodova kao kada ih podignemo i izložimo suncu. Zato je važno postaviti im čvrst potporanj visok najmanje 2,5 m i obavezno nekoliko vodoravnih žica ili drvenih pregrada uz koje ih možemo privezati.
Rodne grane
Njegovati kupine nije teško poznajemo li njihovu biologiju, način izmjene rodnih i nerodnih grana. Rodne su one koje su pune plodova, a nerodne one zelene, bez plodova, koje su narasle ove sezone. Možda su to pomalo nespretni pojmovi, jer će i one nerodne grane u drugoj godini rasta donijeti plodove. Kako bismo zadržali kontinuitet plodnosti, važno je da se biljka što manje iscrpljuje. Zbog toga njezine duge izboje treba skratiti kada u sezoni narastu više od 2,5 m. U jesen se rodne grane režu do tla, ostavljajući tako mladim, zelenim izbojima priliku da u proljeće procvjetaju i dokažu da smo ih posve neopravdano nazivali nerodnima.
