Lijeska od davnina raste u svim područjima s umjerenom klimom u Europi, Maloj i sjevernoj Aziji, Japanu... itd. U zapisima iz Kine prije 5000 godina spominje se kao ljekovita hrana.
U pučkoj medicini lijeska se primjenjuje kao ljekovita biljka i hrana, a njezino drvo služi za izradu raznih pomagala u domaćinstvu. Kao ljekovita biljka, lijeska je imala široku primjenu.
Listovi lijeske koriste se za: zaustavljanje proljeva, liječenje hemoroida i upaljenih vena, raznih oštećenja i pukotina kože, liječenje bolesti žuči te za zaustavljanje krvarenja. Također se upotrebljava za bolesti kože – čireva, lišajeva, osipa, ispucalih vena, dekubitisa, uboda insekata...
Jače djelovanje listova postiže se ako se kuhaju u pola vode i pola vina i stavljaju kao oblog; listovima se može dodati i kora stabla. Lijeska ima i jaka antiupalna svojstva, a njezina kora rabi se kao lijek protiv kožnih bolesti – čireva, žutice, povratne groznice, malarije, te kod hemoroida i proširenih vena na nogama. Pupoljci se rabe za liječenje raznih rana i za izazivanje znojenja.
Rese pojačavaju znojenje te su učinkovite u liječenju gripe i upale pluća, pogotovo ako se pomiješaju s plućnim čajevima kao što su bazga, lipa i kamilica. Resice se također rabe tradicionalno za liječenje proljeva – dijareje. Mogu biti i zamjena za vitamin C, a kad se osuše i usitne mogu se pomiješati s brašnom za biokruh. Pelud resa – cvjetova rabi se za liječenje epilepsije.
Plod je hranjiv i ljekovit, a preporučuje se osobama s niskim tlakom, jer ga povisi brzo kao i čaša crnog vina ili kava, ali ne i osobama sklonima navali krvi u glavu. Lijeska je odlična hrana za sportaše i rekonvalescente jer ima visoke energetske nutritivne vrijednosti – od kiselina – oleinska, omega 3, folna, te fitosteroli, vitamin E...
Također se preporučuje slaboj i slabokrvnoj djeci, iscrpljenim i starijim osobama kao nadomjestak za vitamine, minerale i bjelančevine biljnog porijekla koji utječu na jačanje organizma, kod sklonosti nastanka bubrežnih kamenaca (otapa i sprečava nastanak kamenaca), jačanju imuniteta, razvoja fetusa – trudnice, pamćenja, kod raznih nedaća želuca i žgaravice, kod bolesti živčanog sustava, kao pomoć u izbacivanju kamenca.
Učinkovit je kao dijetalna hrana za dijabetičare – održava ravnomjernu razinu šećera u krvi (tip 2), te kod bolesti pluća – tuberkuloza, zatim kod terapije detoksikacije organizma i mršavljenja (sprečava debljanje – pretilost ).
Ulje lješnjaka također je vrlo ljekovito i tradicionalno se rabi kod tegoba djece s crvima i trakavicom u crijevu, te kod raznih infekcija, anemije te kod tegoba s jetrima (hepatitis). Uporaba u prirodnoj kozmetici ulja lješnjaka ne dovodi do oštećenja kože (masna koža), kao i kod raznih masaža tijela. Uspješno se primjenjuje u aromatskim aplikacijama.
Tinktura lješnjaka radi se od pupoljaka te je rabimo kod paralize i poremećaja krvotoka te kod bolesti srca, bolesti bubrega (grčevi – kolike ), anemije, depresije, kožnih bolesti (ekcema, rana, čireva), šećerne bolesti – dijabetesa, groznice, bolesti jetara, bolesti pluća (tuberkuloze), stresa, depresije itd.
Lješnjak rabimo kao: adstrigent, antioksidant, antidijaroik, antiflogistik, antiholecistopatik, antihelmetik, antipiretik, antiinflamatorik, antikarcinogenik, antiedematozni učinak, depurativ, dijaforetrik, febrifug, holeretik, nutritiv, roborans, stomahik, tonikum.
U kulinarstvu: jezgre lješnjaka mnogo se koriste u kulinarstvu, ponajprije za izradu raznih slastica, kolača, čokolade, sladoleda. Lješnjak lagano prepržen do tamnožute boje izvrsna je namirnica i značajno zastupljena u dijetalnoj i makrobiotičkoj prehrani.
Kontraindikacije: kod alergije na orašaste plodove, naročito u zadnje vrijeme sve je više osoba alergičnih na lješnjak.•
>>Medvjeđi luk idealan je za proljetno jačanje organizma
