Vozeći se neki dan prema Hrvatskom zagorju, nisam mogla ne primijetiti da je većina povrtnjaka potpuno prazna. Ponegdje se može vidjeti još pokoja kupusnjača ili agrotekstilom pokrivene zimske salate, i to je sve. U ovom slučaju tradicija ne ide ukorak s potrebama suvremene prehrane. Zar nam u ovo doba ne treba više svježe povrće poput mrkve, celera, peršina, poriluka, blitve, kupusa, kelja i ranih zimskih salata?
Ako ništa drugo, nije li praktično u vrtnom tlu, u svježem stanju čuvati povrće za juhu? Ja tvrdim da je i praktično i ekonomično jer s dolaskom hladnijih dana povrće postaje sve skuplje i skuplje, pravi luksuz. Dapače, povrće je zimi skuplje od mesa, i doista opravdava svrhu jesensko-zimskog uzgoja.
PRIVID MIROVANJA
Sredinom jeseni vrtovi više ne izgledaju tako lijepo kao prije. Nikakvih posebnih poslova više nema, a preostale biljke više ne rastu. Doba je mirovanja, barem se tako čini. Međutim, kada bismo imali prilike zaviriti u mikroskopski svijet povrća i pogledali njihovo kretanje, doznali bismo da pojam mirovanje zapravo ne postoji. Mrkve, primjerice, dobivaju novo korijenje (koje vrtlari iz šale nazivaju brkovima), a zadebljali narančasti dio postaje sve drvenastiji. Riječ je o prirodnom procesu u kojem se biljka priprema za novu sezonu u kojoj, kada bismo joj to dopustili, planira stvoriti cvijet i sjeme. Slične promjene događaju se i kod drugih povrtnica pa zbog toga one ujesen nisu više tako mekane i slatke. Jesen unosi tvrdoću i pomalo gorkast okus u našu kuhinju.
ČIŠĆENJE
Svi znamo da drvenaste zimske mrkve nisu ni sjena proljetnima ili ljetnima. No sa stajališta organskog uzgoja, mislim da je i to bolje nego kupovati konvencionalno korjenasto povrće koje zimi stiže iz naših južnih krajeva, mahom iz plastenika. Naime, korjenasto povrće zadržava najviše pesticida koji su zaostali u tlu, pa je stoga i najštetnije. Upravo zato nije loša ideja ostaviti organski uzgojene mrkve, celer i pastrnjak što dulje u tlu i vaditi ih prema potrebi. No za sve ostale biljke, one koje su već počele truliti na gredicama, vrijedi posve suprotno pravilo. Njih treba izvaditi iz tla što prije, pripremiti za kompostiranje i tako iskoristiti hranu koju su tijekom vegetacije nakupile u svojem tkivu.
JESENSKO KOMPOSTIRANJE
Sve biljke koje ovih dana izvadimo iz tla, usitnimo i odnesemo u kompostište do proljeća će već biti dijelom razgrađene. Vjerojatno neće biti potpuno pretvorene u kompost jer to je proces koji se odvija brže tijekom toplih mjeseci, ali će biti ipak dragocjene. Naime treba znati da biljke u proljeće najviše hrane dobivaju iz tvari koje su tek dijelom razgrađene, a ne posve usitnjene na najsitnije čestice. No da bismo doista od jesenskog komposta imali koristi, važno je da ga usitnimo što više. I ne samo to. Razgradnja će biti kvalitetnija dodamo li u mokru, zelenu, polutrulu masu što više grana, grančica, suhog lišća ili piljevine. Uz berbu, ovo će biti osnovni poslovi ovoga tjedna. Ako ništa drugo, sigurno će nas dobro zagrijati.
