Iako je ova zima bila blaga i u kontinentalnim krajevima, vrtlari su ipak na oprezu. Priroda uvijek nekako drži figu u džepu. Strah od predivnog početka sezone, popraćenog sunčanim vremenom, pokojom kišicom i visokim temperaturama, a potom i iznenadnim mrazom, primjerice krajem travnja i početkom svibnja, pokazao se opravdanim. Mlade presadnice iz priobalja jednostavno nisu dovoljno snažne i ne mogu izdržati takav šok, a cvjetovi i pupovi na voćkama nepovratno nestaju. Zato vrtlari sigurnim smatraju tek razdoblje od 10. svibnja, nakon kojeg prestaje opasnost od mraza, ali je zamjenjuje opasnost od tuče. Ta utrka prepuna nadmudrivanja i tempiranja vremena, meni je uzbudljiva isto kao i vrijeme berbe i uživanja u plodovima.
Prednost Mediterana
I dok mi ponekad čekamo i sa strahom gledamo u nebo, stanovnici priobalja mogu se opustiti i znatno prije vrtlara s kontinenta, isplanirati uzgoj prvih povrtnica. Umjesto da siju izravno u tlo, čak dva mjeseca prije vrtlari na Mediteranu mogu posaditi presadnice koje su za blagih zimskih mjeseci uzgojili u plastenicima, i tako od rane sjetve dobili kvalitetan sadni materijal. To su prije svega one predivne rane salate, mladi luk, prve rotkvice, korabe i, naravno, danas nevjerojatno popularna potočarka. Dalmatinsko tlo, ugrijano suncem, pravi je katalizator za te rane kulture. Treba samo pripaziti na nekoliko sitnica.
Specifičnost dalmatinskog tla
U našem priobalju, uz neka odstupanja, tlo je otprilike slične kvalitete. To je vrlo često crvenica, propusno tlo, rahlo i podatno za sadnju, naročito korjenastog povrća. Takvo je tlo crvenkaste boje zbog aluminijevih i željeznih oksida koji se u njemu nalaze. Takvo tlo prije proljetne sadnje najčešće se obrađivalo motikom i gnojilo ovčjim i kozjim gnojem. Tako obrađenu zemlju obožavao je dalmatinski luk, prava dalmatinska kapula čijoj su se slatkoći i aromi divili svi koji su je probali. Dalmatinski mladi luk i salata koji bi se našli na uskrsnom stolu također bi predstavljali nešto posebno, naročito oni uzgojeni u Dalmatinskoj zagori, gdje u tlu prevladavaju vapnenci koji se miješaju s crvenicom.
Kako riješiti probleme
Unatoč toploj klimi, rastresitoj, kvalitetnoj i mineralima bogatoj zemlji, dalmatinski vrt ima i jedan problem, a to je voda. Iako proljeće na Mediteranu zna biti milostivo sa kišom, vlaga se ipak u površinskom sloju tla ne zadržava dugo. Osim rastresitog tla koje brzo upija vodu i sunca koje ponekad u proljeće prži kao da je ljetno, razlog je tome i vjetar koji stalno struji s kopna na more ili obrnuto. Zato je rješenje upravo ono što gotovo nitko u Dalmaciji ne radi, a to je malčiranje.
Često ćemo vidjeti da se ostaci korova ili visokih trava, makije i samoniklog bilja uopće čiste, slažu na gomilu i pale. Šteta jer upravo malčiranjem takvim dragocjenim biljnim materijalom mogao bi se premostiti problem pretjerane potrošnje vode i tako ekonomizirati uzgoj. Prednost je, naravno, i ta što se truljenjem biljnog materijala stvara fini sloj tla bogatog mikroorganizmima.
