Jednom mi se susjed koji voli cvijeće požalio da nikako ne uspijeva uzgojiti tulipane. Nekad ih je kupovao na stotine, misleći da je problem u krivom izboru sorte ili kakvoj bolesti. No ništa od njegovih pokušaja nije donijelo uspjeh, ni nove sorte ni specijalni fungicidi kojima bi ih štitio. One su jednostavno nestajale tijekom zime, kao da su u zemlju propale. Moj je susjed na neki način bio u pravu jer njegovi su tulipani doista završili u zemlji. Naravno, nisu nestali, jednostavno su pojedeni. Za to su bili odgovorni glodavci, a ponajviše voluharice koje se inače u vrtu hrane podzemnim stabljikama, korijenjem i, naravno, lukovicama.
Zumbule u posudama sadimo vrlo plitko tako da nakon pokrivanja supstratom vrhovi uvijek izviruju van
Mnoge vrste jesenskih lukovica (tulipani, ljiljani, zumbuli, šumarice) prava su poslastica za voluharice i teško mogu preživjeti više od jedne ili dvije sezone. U slučaju mog susjeda prva je godina bila djelomično uspješna, dok je druga bila potpuno razočaravajuća. Sunovrati (Narcissus sp.) koje je također posadio ostali su netaknuti i već godinama cvatu bogato i uspješno. Razlog se krije u spoju narcisinu koji je otrovan za male glodavce (ali i za nas) pa oni instinktivno zaobilaze vrtne sunovrate. Malo drugačije, ali podjednako odbojno djeluju i lukovice ukrasnih lukova (Allium sp.) čija popularnost sve više raste. Njihova tajna krije se u čuvenom mirisu luka koji glodavci, izgleda, nikako ne podnose.
Sadnja u posude
Umjesto da tuguje, moj susjed poslušao je savjet koji sam mu dala i nove lukovice posadio u posude. Tako ih je zaštitio od proždrljivih zubića glodavaca, ali i od eventualnih problema s hladnim, mokrim i tvrdim tlom. Sve lukovice osjetljive su na pretvrdo tlo i zadržavanje vlage pa neuspjeh može biti povezan i uz te probleme. Sadnjom u posude lukovicama osiguravamo doslovno idealan supstrat, lagan i propustan.
Tulipani su najugroženiji od napada voluharica i malo koja vrsta može preživjeti više od jedne do dvije sezone
Zahvaljujući tome tulipani, zumbuli i ljiljani uvijek izgledaju spektakularno kada rastu u posudama, čak i bolje nego u vrtu. Možda tome doprinosi i način sadnje, odnosno veća gustoća biljaka na manjoj površini. Kako bilo, uspjeh je zajamčen.
Tajna kockavice
Da se vrtovi s voluharicama ne bi zadržali na samo dvije otporne vrste (sunovratima i ukrasnim lukovima), sreća je da postoji i kockavica (Fritillaria sp.), veoma atraktivna lukovičasta cvjetnica koja također odbojno miriše voluharicama. Tajna njezina uspjeha krije se i u tome što kockavica tjera voluharice čak i iz svoje blizine. To je dobra vijest na samo za ljubitelje cvijeća nego i za organske vrtlare koji imaju sličnih problema s glodavcima.
Lukovice kockavica nisu samo odbojne voluharicama nego ih svojim mirisom tjeraju i iz vrta
Stoga nije loša ideja poneku lukovicu kockavice trajno posaditi na određena strateška mjesta u povrtnjaku i tako na organski, neagresivan način otjerati te nepoželjne stanovnike s gredica povrća. U svakom slučaju vrijedi pokušati!
