Sjevernoamerički Indijanci tradicionalno rabe cijelu biljku ehinaceje s korijenom za liječenje raznih bolesti i to naročito raznih rana, ozljeda, infekcija i upalnih stanja organizma. Američka medicina, prema zapisima iz 1887. godine, rabi ehinaceju za liječenje sifilisa i prehlade, gripe. Početkom 19. stoljeća vrlo je popularna tinktura ehinaceje pod nazivom “Meyer’s Blood Purifier” za detoksikaciju – čišćenje krvi, a od 1930. ehinaceja se preporučuje za jačanje imuniteta. U homeopatiji se pojavljuje raširena uporaba matične tinkture ehinaceje od 1916. do 1950.
Mala prednost bazgi
Bazga ili ehinaceja? Osobno dajem prednost bazgi, i to zbog stoljetne kućne uporabe u liječenju raznih infekcija dišnih organa i putova, što ne znači da je jača ili slabije ljekovitog djelovanja od ehinaceje, a ehinaceju preporučujem zbog vrlo jednostavne uporabe njenih kapsula kao odlično zaštitno preventivno i terapijsko prirodno ljekovito sredstvo na putovanjima kao i izloženosti pojačanom stresu i naporu.
Ehinaceja je danas najpoznatija biljka antibiotskog i antivirusnog djelovanje te se rabi za jačanje imunološkog sustava kao jedan od jačih – djelotvornijih imunostimulansa kojim pojačava, to jest potiče umnožavanje limfocita (bijela krvna zrnca) i makrofaga (stanice koje nastaju od monocita, a imaju citotoksičnu ili fagocitnu sposobnost), što direktno dovodi do jačanja imunološkog sustava (povećava aktivnost i sposobnost obrambenih stanica) te rabimo za liječenje: slabog imuniteta (općenito za jačanje imuniteta – oslabljenog, kod raznih bolesti), infekcije dišnih putova i organa (nazeba – prehlade, gripe, upale sluznice grla i nosa – ehinaceja je naročito djelotvorna kod pojava prvih simptoma bolesti), bolesti dišnih putova i organa (bronhitis, kronični bronhitis, kroničnog kašlja, katara, mukozne sluzi, emfizema), bolesti krvi (stimulira porast bijelih krvnih zrnca), alergija (na pelud), povreda, udaraca, modrica, nagnječenje mišića i tkiva, raznih rana od ugriza i uboda, ugriza otrovnih zmija, bolesti limfe (limfnih žlijezda i tekućine – infekcije), gljivičnih infekcija (kandide), ženskih bolesti (infekcija vagine, maternice, itd.), Chronove bolesti, bolesti prostate (infekcije), umora i iscrpljenosti organizma, stresa i stresnih situacija te za jačanje općenito psihofizičke kondicije kod pojačanog intelektualnog i fizičkog naprezanja, poremećaja izlučivanja interferona u organizmu (potiče – stimulira izlučivanje), bolesti kože (osjetljiva koža na ultraljubičaste zrake sunca, rabi se kao preventiva i kurativa, psorijaze, opeklina, ozeblina, raznih kožnih nečistoća, ekcema, kožnih čireva – prišteva, akni), bolesti crijeva (nadutosti kao posljedica plinova), bolesti bubrega, mjehura i mokraćnih putova (infekcije), malignih bolesti (stimulira razvoj imunoloških T stanica koje uništavaju karcinomne stanice te za ublaživanje toka bolesti i kemoterapijskog liječenja), zaraznih bolesti (virus herpesa, sifilisa), bolesti uha (upalna stanja), zubobolje ( svjež korijen stavljamo na bolestan zub), nesanice (umiruje).
Fiziologija djelovanja sastojaka ehinaceje odnosi se na jačanje hijaluronske kiseline (hijaluronid) koja je sastavni građevni dio tkiva te se sprečava razvoj patogenih bakterija stafilokoka i streptokoka, što u konačnici dovodi do prestanka širenja infekcije i regeneracije oštećenog tkiva.
Dodatak prehrani
Današnja uporaba ehinaceje je vrlo raširena te se njezini proizvod, od tableta, kompresa, tinkture, masti, krema, sirupa, čaja, preporučuju za liječenje raznih tegoba sve do preporuke uzimanja kao dodatka prehrani. Laboratorijska istraživanja na miševima potvrđuju veliku ljekovitost ehinacije u liječenju abnormalnog rasta stanica, novotvorina – tumora, leukemije itd. Ehinaceja se rabi kao: antiinflamatorik, antioksidant, analgetik, antibiotik, antidot, antivirus, detoksikant, dermatik, imunostimulans, limfatik, mikocid, metabolik, regenerator, stimulans. Kontraindikacije: Moguće su alergije osjetljivih osoba. Ehinaceja se ne koristi kod autoimunih bolesti, multiple skleroze, upale štitnjače, AIDS-a, HIV-a itd.
