Konstruktivno neugrožen, ovo je donedavno bio izuzetno derutan i ruševan prostor u kojem posljednjih 10-ak godina nitko nije stanovao. Ali, dobru ruševinu mora se znati prepoznati pa su se vlasnici bez velikih dilema uhvatili u koštac sa zahtjevnom adapatacijom, poklonivši svoje povjerenje arhitektu Anti Lozici. Cilj bio iz neuglednog stana napraviti moderan interijer s velikim dnevnim boravkom te dvije spavaće sobe i kupoanicom. Pri tom se trošak trebao smanjiti sa što manje osnovno nepotrebnih nusprostorija. Naročito hodnika.
- Kako se ideja o podsljemenskoj zoni, osim u njezinim tradicionalnim kvalitetnim kvartovima poput Pantovčaka, Tuškanca i Zelengaja, pokazala velikim promašajem, trend je da se u centru grada kupuju stanovi koji pružaju mogućnost lagodnog pješačkog života u gradu - ističe arhitekt Ante Lozica, dodajući kako se takav život, osim što je bogatiji u smislu pristupa urbanim sadržajima, pruža ljudima više vremena za sebe i pošteđuje ih gubitka živaca i potrošnje goriva u prometu.
Stoga uređenje stana u strogom centru Zagreba bio je i izazov i pravi užitak za uređenje, a arhitekt Lozica vodio se idejom da osmisli interijer visoke srednje klase.
- Problem je što su takvi stanovi, koje se mogu naći na tržištu, uvelike zapušteni i često pretvoreni u istinske ruševine, za koje postoji bojazan da ih je jednako skupo uređivati kao graditi nove kuće. Pa čak i skuplje. To je pogrešno razmišljanje - naglašava Ante Lozica jer lokacije na kojima se nalaze takvi stanovi zapravo više ne postoje u varijanti da se na njima mogu graditi nove zgrade, a kada je to slučaj u cijenu stana i gradnje se ubraja i skupa cijena kupovine već postojećih objekata na takvim parcelama i svjedoci smo ekstremno visokih cijena kvadrata u takvim novim zgradama.
Kvaliteta stana bila je i u činjenici da je svaka prostorija imala prozore, veliku građevinska fleksibilnost i vrlo povoljnu orijentaciju većine glavnih prostorija prema jugu. Srce stana je dnevni boravak. Koncept je preuzet iz tlocrta mediteranskih kuća s juga Dalmacije, koje osvoju osnovu baštine vjerovatno još iz antičkih vremena. Lozica pojašnjava:
- Takve kuće nemaju nikakvog hodnika i u sve sobe se ulazi iz centralnog dnevnog boravka, koji je ujedno i ulazni prostor. Porušili smo sve pregradne zidove i stan je ostao samo kao konstruktivni okvir koji uokvirava jedinstveni prostor - kaže Ante Lozica. Dnevni boravak, blagovaonica i ulaz pretvoreni su u jedinstveni prostor površine od 40 četvornih metara. I iz tog centralnog prostora se ulazi izravno u dječju sobu. Te mali hodnik dijeli dnevni boravak od kupaonice s i roditeljsku sobu. Garderobni ormari u sobama su ugradbeni s kliznim vratima te su zapravo gotovo kao zasebne garderobe, s postavljenom led rasvjetom u unutrašnjosti.
Za sve pregrade korišten je knauf, bojan u bijelo da bi se bolje istakao namještaj slike i ostala umjetnička djela kojima je stan dodatno uređen. Lozica naglašava kako se ne radi o nekakvim vrijednim antikvitetima u prvom redu, već o estetski biranim komadima živućih autora starije, srednje i mlađe generacije. Jasenov parket s vidljivim, vrlo dekorativnim godovima, postavljen je u svim prostorijama. Vrata su ručno rađena od grebane jelovine čime se postiže fascinantan efekt igre svjetla i sjene po tim vratima. Korišten je i američki orah, lakiran u visokom sjaju za pojedine dekorativne ugradbene stolarske elemente. Gres pločice u kupaonici na podu i na zidu.
Prozori su izmjenjeni i postavljena je nova PVC stolarija, vrlo visokih izolacijskih svojstava u termo i zvučnom smislu, ostakljeni troslojnim staklima punjenima plinom. Kuhinja je rađena od lakiranog mediapana, a njezini zidovi su obojani vrlo efektnom perivom bojom. Vlasnicima je najdraži dio stana dnevni boravak i sve drugo je njemu podređeno.
- Kroz njega se veliča i omogućava zajednički obiteljski život, koji je modernim naćinom života i cjelodnevnim boravkom na poslu i u školi zapravo uvelike ugrožen. Taj prostor je prvenstveno kvalitetno koncipiran, a zatim i uređen atraktivnom rasvjetom i namještajem koji čine jednu skladnu cjelinu, vrlo ugodnu za život - istaknuo je Lozica. Najteži dio izvedbe bilo je stabiliziranje drvenog grednika, koji se jako progibao i ukazivao da će stvarati neugodnosti stanarima, kako toga stana, tako i onoga ispod.
- Problem smo riješili potpunom zamjenom slojeva poda i ugradnjom tanke spregnute AB ploče, koja je pod u potpunosti stabilizirala. Ujedno smo ugradili i plivajući pod, koji onemogućava da se u donji stan prenosi buka, primjerice, koju stvaraju djeca skakanja i trčanja po stanu - pojasnio je Ante Lozica. Namještaj je biran da bude ugodan oku i isto tako džepu investitora.
- U tom dijelu me određuje rečenica moga profesora Vlahovića. Uvijek naglašavao da moderni prostor mora biti takav da podjednako prihvaća i skupi dizajnerski namještaj i onaj jeftiniji. To je upravo slučaj u ovom stanu. Napravljena je takva kombinacija - ističe Lozica, dodajući da ako izuzmeno slučaj blagovaonice, bila bi to gradacija cijene namještaja po reprezentativnosti prostora u kojem se nalaze. Ima tu i nekoliko antiknih komada, iz obiteljskog nasljedstva investitora ili sa subotnjeg placa antikviteta na Britancu.
Rasvjeta je izuzetno bitan dio interijera i nabavlja se samo kroz projekte uglavnom uvozom iz inozemstva. Uglavnom je ugradbena u stropove, no ima i nešto visilica. Vrlo je atraktivan luster u dnevnom boravku, a Lozica kaže:
- Volim koristiti i zidnu rasvjetu i to sam napravio u ovom stanu. U kupaonici smo čak ugrađivali lampe na ogledalo koje je rađeno po narudžbi kod staklara. Od detalja arhitekt posebno ističe ugradbenu stolariju od američkog oraha, prvenstveno dijelove s kojima smo uređivali nišu u knauf zidu blagovaonice. Ta niša je uređivana da bi se ispunila figuricama i interesantnim komadima keramike i uporabnim predmetima koje je investitor sakupio kroz život, na putovanjima ili slično.
Najinteresantniji dio je „Drvena procesija s Balija“ koja prikazuje tradicionalni vjerski obred na Baliju i izvorni je ručno rađeni komad s tog otoka. Naravno, puno veće emocionalne vrijednosti nego stvarne, jer je investitor nosio upakiranu u novinski papir preko cijele kugle zemaljske do Zagreba. Drugi zgodan detalj je i maketa glisera Riva. Nešto što bih nekada prije u životu nazvao čak i kičem. Do trenutka do kada sam je prvi put vidio. Zaista lijep komad.
>>Odagnajte monotoniju u domu žutim detaljima
