Kupujete li ovih dana salatu na tržnicama, vjerojatno će vam ponuditi i endiviju. Obje vrste izgledaju na prvi pogled slično i zbog toga često zbunjuju manje upućene kupce. To je posve normalno jer obje povrtnice pripadaju istoj porodici (glavočike, Asteraceae) i uzgajaju se više manje na sličan način.
Razlika postaje očita tek nakon što kušate njihove listove i shvatite da su endivije gorke, a salate nisu. Razlog je u tome što endivije (Cichorium endivia) pripadaju rodu cikorija, biljaka koje su sve redom gorke. Najpoznatija među njima je divlja cikorija, livadna biljka lijepih plavih cvjetova, ali i običan maslačak, čije gorke listove u proljeće također koristimo u svježim salatama. Slijedom ovih činjenica nije teško zaključiti da i svi kultivirani radiči (Cichorium intybus) koje danas koristimo također pripadaju rodu cikorija.
SORTE I NAZIVI
Sve salate iz roda cikorija najbolje uspijevaju u hladnim i vlažnom uvjetima, tako da se najčešće siju u kasno ljeto ili ranu jesen, a beru u kasnu jesen i zimi. Na visokim temperaturama postaju previše gorke i vlaknaste. No ovih su dana upravo idealne pa ih na sve strane nude uzgajivači iz svih krajeva Hrvatske. Dalmatinci će endiviju kovrčavih listova vjerojatno nuditi kao ricanu salatu, a Zagorci kao regicu.
Druge endivije kao što je eskariol zbunit će vas još i više jer zbog ovalnih listova nalikuju najviše na zimske salate. U takvim situacijama uvijek je najbolje pitati o čemu se radi, kako poslije ne bi bilo razočaranja. Naprotiv, kada je u pitanju radič, prepoznavanje ide lakše. Najpoznatije su sorte castelfranco i rossa di Verona koje stvaraju čvrste okrugle glavice, ili radicchio di Treviso, odnosno treviški radič s karakterističnim uskim zašiljenim listovima.
UZGOJ
Nas vrtlare ne bi trebala opterećivati sva ta zbrka oko naziva jer s uzgojnog stajališta razlike zapravo nema. Sjetva započinje od sredine srpnja do početka kolovoza kako bi ovih dana glavice bile krupne, velike i spremne za berbu. Ne zahtijeva posebnu gnojidbu tako da je najbolje ako je sadimo nakon kultura koje su obilno gnojene kao na primjer kupusnjače ili paprike.
Također je veoma važno redovito zalijevanje, jer endivije i radiči traže dosta vode u početku uzgoja. Isprva će rasti veoma polako i više-manje nalikovati svojoj rođakinji običnoj salati. Posebno to može zbunjivati vrtlare koji prvi put uzgajaju glavati radič bordo boje. Njegovi su listovi na početku zeleni i razvijaju se u obliku rozete, ne pokazujući nikakve naznake da će kasnije formirati glavu. Naravno, poslije se glavice ipak pojavljuju.
KULINARSKE PREDNOSTI
Sve cikorije odlično se slažu sa sastojcima bogatijeg i jačeg okusa: lješnjacima, orasima, jabukama, kruškama i, naravno, sa sirom. Endivije su zanimljivije od klasičnih zelenih salata jer se mogu lagano termički obrađivati. Odlično pristaju uz topli umak od češnjaka i prepečenu pancetu začinjenu octom i uljem. Radiči su pak odlični u raznim jelima koja se pripremaju u tavi pa se često koriste u talijanskoj kuhinji kao dodatak tjesteninama ili rižotima.
Njihova gorčina i okus tada najviše dolaze do izražaja. Naravno, ne treba zaboraviti da su odlične i u svježem stanju jer su bogate vlaknima, vitaminima i mineralima. Također, zbog sadržaja inulina posebno se preporučuju i u prehrani dijabetičara. Sve u svemu, riječ je o skupini biljaka koja svakako zaslužuje više prostora i u našem vrtu i na našem stolu.
>>Vaš vrt nakon prvog mraza: još nije kasno za zaštitu povrtnica