Naši davni preci dobar su dio svoje prehrane zasnivali na skupljanju bobica iz prirode. Bio je to odličan izvor vitamina, antioksidansa, biljnih vlakana i svega onoga što je potrebno za normalno funkcioniranje zdravog ljudskog organizma. I danas je ta ideja privlačna zaljubljenicima u izvornu zdravu hranu pa mnogi odlaze u prirodu skupljati drijenak, šipak, šumske jagode, divlje jabuke i slične plodove.
U permakulturi je ta ideja pomaknuta na novu razinu, s prijedlogom da plodove ne treba tražiti po šumi, već i saditi planski formirajući tzv. šumu hrane. Nažalost ta ideja, koliko god fantastična bila, nije zaživjela kod većine jer zahtijeva relativno veliku uzgojnu površinu. Divlji su plodovi obično sitni i treba ih mnogo da bismo se najeli ili skuhali marmeladu.
Novi pristup
Ekološki svjesni oplemenjivači koji se danas bave razvojem novih sorti sve se više rade na otpornosti biljaka kako ih ne bismo pod svaku cijenu morali štititi kemijskim sredstvima. Suvremene voćne sorte poput jabuka treba tijekom vegetacije tretirati pesticidima oko 27 puta pa zbog toga krilatica ‘zdravo je pojesti svaki dan jednu jabuku’ danas nema nikakve veze s realnošću. Naprotiv, divlje voće koje raste u prirodi (naravno, ako u njoj nema onečišćenja) potpuno je zdravo u pravom smislu riječi jer raste bez doticaja sa štetnim kemikalijama.
Nažalost mnogi su divlji plodovi trpki, gorki, prekiseli ili tako sitni da se moramo dobro namučiti kako bismo ih ubrali. I to je upravo ono što oplemenjivači pokušavaju popraviti i od divljeg voća stvoriti nove sorte, prihvatljivije za uzgoj u vrtovima.
Nove sorte voća
Oplemenjivači danas osjećaju isto uzbuđenje kakvo su imali i prvi botaničari kada su s ekspedicija kući donosili nove biljke. Danas donose poznate biljke, ali pažljivo birane prema njihovim organoleptičkim svojstvima i otpornosti. Divlje jabuke, dunje, oskoruše, žutike, mahonije, drijenovi i žižule inspiracija su za stvaranje novih sorti, međusobna križanja unutar vrste i među različitim vrstama. Tako nastaju križanci gloga i oskoruše, zanimljiva okusa, izdržljivi i otporni.
Zanimljiva nova priča događa se i s mini dunjama, grmolikom biljkom koja je nastala višestrukim križanjem i nosi obilje malih, žutih plodova. No ono što je mene posebno oduševilo je nova sorta drena uzgojena u Schoenbrunnu, krupnih, slatko-kiselih plodova, odličnih u sirovom stanju, a još boljih u marmeladi.
Klimatske promjene
Smokve, banane, kaki i drugo voće toplijih podneblja polako već ulaze i u vrtove kontinentalne klime. Stručnjaci se još nisu usuglasili o globalnim klimatskim kretanjima, no zatopljenje je ipak prisutno i omogućuje nam da uzgajamo i one voćne vrste koje prije nismo mogli. No, za svaki slučaj, nove voćne sorte žižula, drijena, mahonije, žutike i oskoruše razvijaju se u drugom smjeru, spremne za bilo kakve vremenske neprilike.
Prilagođene su hladnijem podneblju i jesenskom dozrijevanju pa im stoga ne smetaju niske noćne temperature, magla, vlaga i sve ono što jesen donosi u naše vrtove. Osobno pozdravljam takve napore jer rade u skladu s organskim principima, stvarajući otporne zdrave biljke za 21. stoljeće.