S hladnijim danima i početkom jeseni mnogi odlaze u šumu u potragu za gljivama. To je prilika za bijeg iz svakodnevice, uživanje u prirodi i bogat obrok na kraju dana. Gljive se beru gotovo cijelo ljeto, no jesenski mjeseci njihovo su pravo vrijeme. Ove godine obilne kiše najavljuju posebno bogatu sezonu pa će košare brojnih gljivara brzo biti pune. No u svemu tome skriva se i velika opasnost: Hrvatska broji oko 4500 vrsta gljiva, a njih čak 65 ozbiljno je otrovno.
Opasnost veća nego što se čini
Ako niste sigurni u svoje znanje, gljive nikada ne smijete brati nasumce. Osnovno pravilo koje ponavljaju svi iskusni gljivari glasi: berite samo one vrste koje poznajete 100 posto. Pogreška može imati tragične posljedice. Otrovne gljive uzrokuju micetizam – trovanje koje varira od blažih probavnih tegoba do smrtnog ishoda. Djeca su posebno ugrožena, a mnoge otrovne vrste imaju varljivo ugodan okus pa osoba često i ne posumnja da je u opasnosti. U prvim satima simptomi se mogu doimati bezazleno, ali kasnije dolazi do teških oštećenja organa koja su nerijetko nepovratna. Tomislav Lukić, dugogodišnji gljivarski aktivist i autor knjige "Toksikologija gljiva", ističe kako je pogrešna informacija najopasnija:
– Jedan kolega u svojoj je knjizi za smrtno otrovnu gljivu napisao da je jestiva. Do danas ta knjiga stoji na policama i to je užasno opasno – upozorava. Dodaje da postoji čak 16 simptoma trovanja. Neke gljive, poput onih iz roda Cortinarius, mogu uzrokovati smrt i do šest mjeseci nakon konzumacije, dok zelena pupavka, najpoznatija otrovnica, može ubiti u roku od 24 sata.
– Toksin faloidin dovodi do raspadanja jetre. Imali smo slučajeve trovanja zavodnicom, koja sliči lisičarki i izaziva mučninu, pa do rijetkih vrsta poput Amanita proxima, nakon čije su konzumacije ljudima otkazivali bubrezi – govori Lukić.
Posebno upozorava da se pogreške događaju i među iskusnim gljivarima: – Moja supruga 40 godina skuplja gljive, ali nikad ih nije pripremila a da ih ja prije nisam pregledao. Početnici bi trebali brati samo ono što dobro poznaju, bez ikakvih eksperimenata.
Među najopasnijim vrstama u Hrvatskoj ističe se nekoliko njih koje svake godine pune crne kronike. Zelena pupavka (Amanita phalloides) najpoznatija je smrtonosna gljiva Europe. Sadrži amatoksine i alfa-amanitin, koji uništavaju jetru i bubrege. Nema protuotrova, a trovanje često završava smrću. Otrovna zavodnica (Omphalotus olearius), poznata i kao zavodljiva lisičica, često se miješa s omiljenom lisičarkom. Najčešće uzrokuje trovanja u Hrvatskoj, izazivajući mučninu i povraćanje. Olovasta rudoliska (Entoloma sinuatum) ima neugodan miris na brašno, ali izgledom vara. Uzrokuje teške probavne smetnje. Cjepače (Inocybe spp.) sadrže nervni otrov muskarin. Rastu u velikom broju oblika i boja pa ih je teško razlikovati. Muhara (Amanita muscaria) ima crveni klobuk s bijelim točkicama, simbol je bajki, ali riječ je o otrovnoj gljivi koja uzrokuje halucinacije i probavne smetnje. Hrčci iz porodice smrčaka (Gyromitra esculenta) sadrže toksin giromitrin, koji može oštetiti jetru i bubrege poput raketnog goriva. Cortinariuse (Cortinarius orellanus i srodne vrste) nazivaju "sotonskim plodom" jer simptomi dolaze tek tjednima nakon konzumacije, a smrt bez liječničkog nadzora je gotovo sigurna. Bljuvara (Russula emetica), kako joj ime kaže, izaziva povraćanje i probavne smetnje, a zbog crvenog klobuka lako privuče neiskusne berače.
Znanje spašava život
U analizi sto tisuća slučajeva trovanja u Europi u deset godina, najveći broj zabilježen je u Tuzli, gdje je evidentirano čak 876 pacijenata. Hrvatska već godinama nije imala smrtnih slučajeva, ali to ne znači da opasnost ne postoji.
– Imao sam čovjeka iz Karlovca koji je tek nakon moje knjige shvatio da je otrovan gljivom Amanita proxima. Preživio je jedva nakon dijalize – prisjeća se Lukić.
Na odjelima hitne medicine liječnici ističu kako su prva 24 sata presudna. Brza reakcija i pravovremeno liječenje mogu spasiti život, dok odugovlačenje često dovodi do zatajenja organa. Budući da su gljive i dalje sastavni dio prehrane u mnogim obiteljima, posebno u ruralnim sredinama, opasnost je stalno prisutna.
Stručnjaci stoga savjetuju da se u berbu ide s iskusnim gljivarima i da se uvijek nosi priručnik. Danas je edukacija dostupna i putem mobilnih aplikacija pa se pogreške mogu spriječiti već u šumi. Osim sigurnosti, time se čuva i šumski ekosustav jer neiskusni berači često oštećuju i nepotrebno čupaju gljive koje ne poznaju. Gljive su vrijedna namirnica i sastavni dio tradicije u mnogim krajevima, ali s njima se ne smije igrati. Prema riječima Tomislava Lukića, ključna je edukacija i odgovoran pristup. Njegova knjiga s fotografijama snimljenim u prirodnom staništu upravo je zbog toga postala nezaobilazan vodič gljivarima diljem Hrvatske.
– Gljive su čudesan svijet, ali i svijet u kojem neznanje može ubiti. Tko ih bere, mora ih poštovati – zaključuje Lukić.