Početkom lipnja, u doba kada smo tek započeli berbu vrtnih jagoda, dozrijeva i crveni ribiz. Svatko tko u svome vrtu ima grm ili dva dobro zna kakav je to prizor. Grm prepun, doslovno krcat crvenim bobicama, nabreklim od sunca i kiše, pravi je doživljaj za oči. Znam to dobro jer i moj povrtnjak okružuje nekoliko grmova koji su tako rodni da se često pitam kako i otkuda. Znam dobro da, otkada sam ih posadila, s njima nema nikakve brige, ni oblikovanja, ni zaštite od bolesti, ni zalijevanja. Ipak, kada zalijevam povrće, dio vode sasvim sigurno stiže i do njihova razgranatog korijenja, na čemu su, čini se, vrlo zahvalni.
Berba ribiza može trajati više od mjesec dana jer plodovi dugo zadržavaju svježinu na granama
Položaj
Iako najbolje uspijeva na suncu i tada donosi najviše plodova, ribiz može uspijevati i na polusjenovitom položaju. Najbolje mu odgovara umjerena klima, s ritmičnim izmjenama hladnih i toplih mjeseci. Zimi ribiz gubi lišće, pa iz snijega štrše samo njegove grane prepune pupova koji u proljeće donose mnoštvo listova i obilje bobica koje rastu u malim grozdovima duž cijeloga grma. Ja sam ih posadila u glinasto tlo, no povremeno (mislim da je to bilo jednom ili dva puta) oko baze grma dodala sam nekoliko punih lopata komposta. Ribiz voli duboko plodno tlo, bogato organskom tvari. Također, bitno je da korijen uvijek ima dosta vlage. Zato je poželjno da tlo oko baze grma uvijek bude pokriveno, ili raslinjem ili malčem.
Iako nije ukusan u sirovom stanju, crni ribiz odličan je u sokovima i marmeladama
Bobice
Crveni ribiz prepun je vitamina C i ja ga smatram svojim proljetnim eliksirom. Naravno, najbolji je kada se bere i konzumira svjež, no ako ga želite sačuvati na nekoliko dana, obvezno ga smjestite u hladnjak. Ipak, za nas vrtlare najbolje mjesto čuvanja ribiza njegov je vlastiti grm. Na njemu će bobice zadržati svježinu i više od mjesec dana bez kvarenja ili bilo kakve promjene. Za tu svježinu zaslužan je naravno vitamin C koji ga štiti od kvarenja. No ribiz je i dobar izvor vitamina K, kao i biljnog pigmenta karotena koji je važan za sintezu vitamina A. Zahvaljujući tome, ali i činjenici da ga rijetko napadaju bolesti, ribiz se općenito smatra jednom od najzdravijih voćnih vrsta.
Crveno obojeni ispupčeni dijelovi koji poput mjehurića pokrivaju gornju stranu listova znak su napada lisnih ušiju
Biljne bolesti
Čak i u konvencionalnom uzgoju ribiz se pokazao kao veoma otporna voćna vrsta, tako da ga nije potrebno često tretirati pesticidima. Osjetljiv je na gljivičnu bolest koju nazivamo hrđa ribiza (crvenkaste mrljice na naličju listova) zbog koje se kod jačeg napada listovi suše i opadaju. U organskom vrtu ta se bolest može lako spriječiti sadnjom pelina u blizini grmova. Drugi problem mogu predstavljati uši koje ćemo također pronaći na naličju listova. No čak i ako ih nismo tražili, njihov će napad otkriti mjehuraste izbočine crvene boje koje prekrivaju gornji dio listova. Ako napad nije ozbiljan, ne treba raditi baš ništa jer će korisni kukci iz vrta riješiti (npr. bubamare) problem. U suprotnom prskajte sredstvom od pelina ili koprive i otjerajte male napasnike prirodnim putem.
Pelin posađen uz ribiz zaštitit će listove ribiza od gljivične bolesti koju nazivamo hrđa
