Mrkva je klasik u svakom povrtnjaku. Jedna je od onih povrtnica koje nas redovno nagrađuju obilnim i slatkim urodom gotovo tijekom cijele vrtlarske sezone, naravno ako je sijemo redovno. One prve, rane sorte siju se već ovih dana na gredice obasjane suncem i u prozračno pjeskovito tlo. Jasno, bilo bi dobro kada bi svi vrtovi imali takve uvjete, no nažalost realnost je drugačija.
Tlo u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, gdje se nalazi i moj vrt, teško je i glinasto. Zbog toga mrkve sijem na povišene gredice, koje sam ispunila pjeskovitim supstratom, idealnim za pravilan razvoj mrkve. Postoje i druga rješenja, no ona zahtijevaju nešto više truda. U praksi to znači da glinasto tlo treba prilagoditi uzgoju mrkve dodatkom komposta ( 2 kante/m2) i zeolita (2 lopate/m2).
Priprema gredice
Prije sjetve gredicu treba dobro očistiti od korova i prorahliti vilama (bez preokretanja, odnosno štihanja). U proljeće je to vrlo važno jer je tlo nakon zime zbijeno i u njemu nema mnogo kisika, a time ni biološke aktivnosti. Nakon toga na redu je priprema površinskog sloja tla koji nije dublji od 5 cm.
Taj se sloj usitnjava malom motikom, uz istodobno dodavanje zeolita i glistinca (1 lopata/m2)) ili organskog gnojiva u briketima. Završnu fazu pripreme obavljam uz pomoć grablji kojima površinu ravnam i dodatno usitnjavam. Ja obično grabljama radim i redove za sjetvu jer, kada ih malo nakosim, nastaje udubljenje taman toliko veliko da se može obaviti sjetva. No priči tu još nije kraj. Prije sjetve uzimam kanticu za zalijevanje i polijevam redove kako bi sjeme odmah došlo u kontakt s vlagom.
Sjetva
Poznato je da mrkvu uvijek sijemo gušće nego što treba jer je kasnije ionako prorjeđujemo. Razlog je u tome što mrkva ima vrlo sitno sjeme i teško ga je sijati pojedinačno. Ipak, ako imamo mogućnosti i vremena, rijetka je sjetva (na razmak od 10-15 cm) prednost, ne samo zato što tako štedimo vrijeme utrošeno na prorjeđivanje, već i zato što tako smanjujemo napad mrkvine muhe. Poanta je u tome što u vrijeme prorjeđivanja mrkve, a to je obično u svibnju, započinje let mrkvine muhe.
Svaki put kada izvadimo malu mrkvu iz tla, zrakom se širi miris kojih ih privlači. Problem nisu odrasle muhe, već njihove ličinke koje se razvijaju u korijenu, buše u njemu tunele i tako ga čine neupotrebljivim za prehranu. No ako ih ne moramo prorjeđivati, taj će problem biti bitno manji.
Zaštita od mrkvine muhe
Tko ima iskustva s mrkvinom muhom zna da je to opak protivnik. Iako je rijetka sjetva dobar način prevencije, nije 100% učinkovit, pa je potrebno uključiti i druge obrambene taktike. Jedna od njih odnosi se na sjetvu biljaka zaštitnica koje će svojim mirisom zbuniti i otjerati mrkvinu muhu. Većina vrtlarskih priručnika o organskom uzgoju preporučuje sadnju luka u blizinu redova mrkve. Za neke se to rješenje pokazalo vrlo uspješnim, a za neke ne.
Upravo zato već godinama pokušavam pronaći i druga rješenja, odnosno biljke koje bi bile još uspješnije u tom poslu. Tako sam jedne godine uz mrkvu sijala mnogo nevena, i to se pokazalo vrlo dobrim potezom. No tek kada sam uz mrkvu posijala korijandar, lukovim muhama više nije bilo ni traga.
>>Svježe i tijekom u zime: kako sačuvati korjenasto povrće
Pozdrav! kakav je ovo dozator za sjetvu i gdje se može naći? Hvala