Prije mnogo mnogo godina, kad sam tek otkrivala svijet vrtlarstva, upoznala sam gospođu koja je obožavala cvijeće. Njezin vrt bio je prepun trajnica koje su cvjetale jedna za drugom, izmjenjujući se u sezonama kako ni jedan dan ne bi prošao bez neke cvjetne priče. Bilo je zadivljujuće gledati je kako kleči sa svojom već izlizanom pljevilicom u rukama i vješto uklanja korove.
No, ono što me na kraju oduševilo više od svega bila je činjenica što je njezina pljevilica bila ujedno i jedini alat. A što je s lopatom, grabljama i vilama, pitala sam je. Imam i to negdje u garaži, odgovorila je, i koristim možda jednom ili dva puta godišnje.
Osnovni alati
Gospođa o kojoj pričam objasnila mi je kako svojom starom pljevilicom sadi, kopa i plijevi i kako joj ona zamjenjuje sve druge komplicirane alate. No budući da je ona uspjela organizirati vrt prema svojim mogućnostima, jedan jedini alat bio joj je dovoljan. To je, naravno, njezina priča. Većina vrtlara ipak mora imati barem nekoliko osnovnih alata, onih bez kojih se ne može. Obično su to lopata, grablje i mala ručna lopatica. Teško mogu zamisliti vrt koji nema barem ta tri osnovna alata.
Napredni alati
Napredniji vrtlari ili oni koji su odlučili postaviti pred sebe malo više ciljeve shvaćaju da stara izreka “bez alata nema zanata” ima smisla i kad je riječ o vrtu. Tada kreće nabava vrtnih škara bez kojih je oblikovanje biljaka doslovno nemoguće. Tada se javlja i potreba za pljevilicom i ručnim lopaticama raznih veličina, ali i za raznim pilama, vilama, škarama, motikama. Sljedeći korak vjerojatno je dobra kosilica i tu je obično priči kraj. Većina vlasnika okućnica veoma se dobro snalazi i s tim, kako sam ih nazvala, naprednijim alatima.
Najnapredniji alati
Kad se vrtlarstvo uvuče pod kožu i kad postane dio kulture življenja, alati postaju i strast i potreba. Voćarski nož, sadilica za tulipane, zvjezdasti kultivator, vile za prozračivanje i grablje za čišćenje mahovine s travnjaka tek su neki od alata koji već govore o vrlo visokim potrebama u vrtlarstvu. Tu priči nije kraj. Kad smo već tako daleko dogurali, moramo imati i odgovarajuću odjeću i obuću kako bismo se u svom vrtu, baš kao i na poslu, osjećali lijepo i ugodno. Možda bi se gospođi s početka priče takva gomila alata mogla učiniti pretjeranom i nepotrebnom, no meni se ni čini tako. Jer, ako svoj vrt vodimo kao savršeno ugođen orkestar, onda moramo i imati sve instrumente.
