Vinova loza biljka je sunca, što znači da njezin životni ciklus prije svega ovisi o položaju. Posebno je to važno u doba dozrijevanja grozdova, jer bez sunca u grozdovima neće se razviti šećeri, a bobice neće biti slatke i ukusne.
Upravo se zato vinova loza obično sadi na blagim padinama i postavlja poput stolaca u kinodvorani omogućujući tako svakoj biljci jednake uvjete. Tlo je, naprotiv, druga priča. Iako ga ne možemo premjestiti ako je tvrdo ili neplodno, možemo ga uvijek popraviti, barem u onom bitnom djelu – oko korijena.
Velike rupe
Upravo zbog potrebe da sadnicama osiguramo što bolje uvjete u području korijena, kopamo obično nekoliko puta veće rupe od korijena sadnice. U praksi to znači 50 cm u širinu i isto toliko u dubinu. To je posebno važno zbog donjih slojeva koje slažemo ispod korijena sadnice kako bi ga potaknuli da se što bolje učvrsti i razvije u dubinu. Zato na dno rupe uvijek stavljamo nekoliko lopata stajskog gnojiva, poput neke vrste mamca zbog kojeg će se korijen uvijek ispružiti prema dolje. No, da stajski gnoj ne bi svojim kiselinama oštetio osjetljive korjenove dlačice, obavezno se na njega slaže i nekoliko lopata iskopanog vrtnog tla.
Priprema sadnica
Sadnice vinove loze obično kupujemo s veoma dobro razvijenim korijenom. To je dobar pokazatelj zdravlja biljke, no nije obavezno i jamstvo uspješnog ukorjenjivanja. Zato vrtlari prije sadnje u ruke uzimaju vrtne škare i započinju rezanje. Stara praksa, a i moje osobno iskustvo, govore kako je najbolji pokazatelj mjesta reza vlastita šaka. Drugim riječima, korijenje koje ostane viriti kada ga držimo u šaci treba jednostavno odrezati. Znam da to mnogima izgleda okrutno, ali je za biljku dobro. Na mjestu reza razvit će se, poput grana u krošnjama, nekoliko novih dijelova. U konačnici to će pomoći uspješnijem ukorjenjivanju.
Sadnja
Vratimo se rupi ispunjenoj gnojem i slojem vrtnog tla. Ovdje treba zastati i potruditi se oko podloge za korijen. Kada kažem podloga, mislim na maleni humak koji se priprema kako bi korijen, kada ga raširimo rukama, "sjeo" točno na njegov vrh. Tek tada možemo do kraja ispuniti rupu. Naravno, ne treba zaboraviti na dubinu sadnje. Dobar orijentir obično je vosak kojim uzgajivači premazuju vrh cijepa (ili reznice u slučaju križanaca). To je dio koji treba ostati iznad razine tla. Ako tijekom sadnje očekujemo oscilacije u temperaturi dana i noći, nije loše da i taj dio blago pokrijemo. I na kraju, bez obzira na to što je proljeće i vlage u tlu ima dosta, nikako ne zaboravite na zalijevanje.
