Zahvaljujući ljekovitim svojstvima, ali i svojoj ljepoti, rod Aloe poznat je u cijelom svijetu. Njegovog najpoznatijeg predstavnika, Aloe veru, njačešće povezujemo s iznimnim ljekovitim svojsvima, ali prepoznajemo je i kao kozmetičku biljku koja se od davnina koristi u njezi kože.
No, ona je tek jedna od oko 400 različitih vrsta Aloa od kojih većina potječe sa afričkog kontinenta, iz područja s blagim zimama. Stoga nije niti neobično što su je prihvatili i u našim mediteranskim vrtovima, gdje se snalazi iznimno dobro, baš poput domaćih sukulenata.
Malo botanike
Već na prvi pogled jasno je da su aloe mesnatice, odnosno sukulenti, i da njihovi zadebljali listovi poput malenih spremnika kriju u sebi mnogo vode. Zahvaljujući tome sposobne su izdržati višemjesečne suše i čekati kišno razdoblje kako bi u kratkom vremenu procvjetale i stvorile sjeme. U našim mediteranskim uvjetima ta se cvatnja također poklapa s razdobljem proljetnih kiša, pa su biljke tada i najljepše. Istodobno, u tom razdoblju rastu i novi listovi, ali i nove mladice koje aloe razvijaju iz korijena. Zahvaljujući toj osobini, vrtlari ih mogu lako razmnožiti dijeljenjem.
Razmnožavanje
Iako sve aloe rastu stvarajući rozetu listova koji se spiralno naslanjaju jedan na drugi, neke imaju više, a neke manje zbijene listove. Najbolji primjer je Aloa arborescens, poznata ljekovita biljka, koja nosi duge, na rubovima nazubljene listove koji su jedan od drugoga odvojeni kratkom stabljikom. Zahvaljujući tome mogu se razmnožiti lisnim reznicama, što je ujedno i najčešći način razmnožavanja te vrste. Dovoljno je vrtnim škarama razvojiti listove s dijelom stabljike i posaditi ih. Naravno, rezultate ne treba očekivati odmah, jer ukorjenjivanje aloa, baš kao i drugih sukulenata, traje obično barem mjesec dana.
Drugi načini
Osim lisnim reznicama, Aloa arborescens lako se razmnožava i vršnim reznicama, bez obzira na njezinu veličinu. U to sam se i sama uvjerila posadivši jednom vršni dio odrasle biljke. Ukorjenjivanje je trajalo dugo i zahtijevalo dosta vode, ali bilo je i uspješno. Nażalost, dio koji je ostao nije više izgledao lijepo pa savjetujem da se ta tehnika primjenjuje samo kada biljku koja se već deformirala treba pomladiti. Naprotiv, Alou veru nije moguće razmnožiti na taj način jer su njezini listovi zbijeni. Srećom, već u drugoj godini života ta se aloa obično sama pobrine za svoje potomstvo stvarajući iz korijena nove mladice. Tada ih treba samo odvojiti (rezanjem korijena) i nove biljke presaditi na novo mjesto.
