Zdrave rajčice ovise o mnogo različitih elemenata. Poznato je da vole toplinu, vodu i duge sunčane dane. No još je važnije koliko znamo i kako se o njima brinemo. Uzgoj rajčica zahtijeva dosta znanja i umijeća, naravno, ako je planiramo uzgojiti na organski način. Mnogo sam puta vidjela uzgajivače koji se nakon prskanja vinograda protiv plamenjače jednostavno prošetaju s prskalicom i do svojih rajčica, ne razmišljajući previše o poštivanju karence ni o posljedicama.
Rajčice se beru kada su zrele i malo tko čeka da nakon prskanja prođe propisanih 14 dana. O šteti koju upotreba fungicida čini podzemnim vodama ne želim ni govoriti. Nažalost, mnogi uzgajivači i vrtlari uvjereni su da se rajčice ne mogu uzgojiti drugačije. Naravno, u krivu su.
Rajčice tipa šerija manje obolijevaju od plamenjače i pepelnice
DRUGI NAČIN
Zdravlje rajčica počinje odabirom sorte. Izbor je ogroman, posebno kada su u pitanju stare sorte kojih ima više od 700. Dovoljno je pogledati malo na internet i doznati gdje i kako možemo nabaviti kvalitetno sjeme. Po mome iskustvu rajčice tipa šerija, male i slatke, otpornije su na klasične bolesti rajčice poput plamenjače i pepelnice. No, ako se raspitate među starijim vrtlarima u svojoj okolici, možda uspijete pronaći i sjeme rajčica koje su se kroz desetke godina uzgoja već dobro prilagodilo lokalnim uvjetima. Naravno, biljke uzgojene iz takvog sjemena redovno će biti otpornije i zdravije. To je svakako dobar početak.
Rajčice čiji plodovi podsjećaju na kruškicu (sorte red pear i yellow pear) vrlo su otporne na gljivične bolesti
SADNJA
Presadnice rajčica sadimo u tlo tek kada prestane opasnost od mraza. U kontinentalnim krajevima to je obično tek u svibnju ili kasnije. Naprotiv, u mediteranskim krajevima rajčicu sade već u travnju jer su tada temperature već pogodne za početak uzgoja. No bez obzira na vrijeme sadnje, važan je i način, odnosno dubina sadnje. Za razliku od drugih presadnica povrća, koje sadimo u ravnini s korijenovom balom, ovdje postupamo drugačije. Sadimo što je dublje moguće, odnosno sve do prvih listova. Tako potičemo biljku da iz donjeg dijela stabljike stvori dodatni splet bočnog korijenja koji će joj omogućiti da se bolje učvrsti u tlu, da crpi više vode i hranjiva. Biljke koje su tako posađene mogu bez problema podnijeti i veću količinu plodova.
Uklanjanjem zaperaka koji se pojavljuju u kutu listova sprečavamo nepotrebno grananje i grmolik izgled rajčica
OBLIKOVANJE
Oblikovanje rajčice počinje odmah nakon sadnje, čim se pojavi prvi zaperak, bočna grančica koja raste između osnovne grane i listova. Dopustimo li joj da se razvije, stvorit će cvjetove i plodove i rasti koliko god može. Zbog toga većina vrtlara uklanja sve zaperke i uz potporanj privezuje samo jednu granu koja će donijeti cvjetove i plodove na nekoliko “katova”. Moje je iskustvo drukčije. Zahvaljujući dubljoj sadnji, rajčice mogu bez problema podnijeti i dvostruko više plodova pa zato uvijek ostavljam dvije “glavne” grane, a ne jednu. A kada se napokon pojavi peta cvjetna grančica, biljke obvezno pinciram (režem vrhove) kako bih zaustavila daljnji rast i grananje. Zbog toga su moje rajčice snažne i vrlo plodne. Svakako, to je osnovni preduvjet zdravlja, no nije i jedini. U sljedećoj kolumni Vrtlarskog dnevnika doznajte kako se organski boriti protiv bolesti rajčica.
Kada rajčica naraste do visine kada se pojavi peti ili šesti kat cvjetova, vrijeme je za pinciranje
>>Kontinuirani uzgoj graška u vrtu