Rabarbare uzgajam samo nekoliko godina, no do prošle sezone nisam ih još nikada konzumirala kao proljetne povrtnice. Razlog se krije u tome što je rabarbara višegodišnja biljka i treba joj vremena da se učvrsti na jednom mjestu. To sam upravo učinila i ja. Nakon sadnje jednostavno sam ih pustila da narastu i ojačaju. Tri godine poslije procijenila sam da su već dovoljno velike da mogu početi s pokrivanjem. Bio je kraj veljače, dan bez snijega i prepun sunca.
Rabarbara je krupna višegodišnja biljka za koju u vrtu treba predvidjeti dosta prostora
Iz tla su počeli izvirivati izboji mnogih trajnica, pa tako i rabarbare. To je bio pravi trenutak da odem po nekoliko najvećih glinenih posuda i da ih jednostavno pokrijem preko mladih izboja.
Lisne peteljke rabarbare poprimaju crvenu boju kada ostanu bez svjetla
Rast u mraku
Pokrivene “kapom” od glinenih posuda (kojima su začepljeni čak i otvori za ispust vode) male rabarbare nastavile su rasti u mraku. Lišene svjetla, nisu bile sposobne stvoriti klorofil pa su njihovi listovi, a posebno peteljke, jednostavno postali crveni (ili ružičasti, ovisno o sorti). Poput svih biljaka koje su prisiljene rasti bez svjetla, te su peteljke bile mekše i bogatije šećerom. A to je upravo i bio moj cilj. Mjesec dana poslije listovi pod glinenom posudom narasli su tako visoko da su se već počeli savijati. Njihove peteljke bile su crvene i spremne za berbu, odnosno za otkidanje sve do razine tla.
Biljke se pokrivaju u trenutku kada iz tla počnu izvirivati prvi izboji. Obično je to krajem veljače
Povrće ili voće
Kod rabarbare se koriste samo peteljke, dok su listovi prepuni oksalne kiseline koja ih čini štetnim za ljudsko zdravlje. No peteljke su ukusne, slatko-kisela okusa, pa ih stoga najčešće koristimo za pripremu kompota, marmelada i pita.
Upravo zato mnogi ih, umjesto u povrće, svrstavaju radije u voće, koliko god to neobično izgledalo. No bez obzira na ovakav ili onakav naziv, sa stajališta uzgoja važno je uzgojiti što više crvenih peteljki.
Zbog toga, ako primijetimo da se iz središta biljke pojavljuje cvjetni pup, treba ga što prije odrezati. Tako se potiče stvaranje novih izboja, a berba se produljuje.
Kod rabarbare konzumiramo samo crvene lisne peteljke, a nikako listove koji mogu biti štetni za zdravlje
Višegodišnja biljka
Biljke kojima u rano proljeće otkinemo tako mnogo mladih crvenih listova kasnije će stagnirati i zaostajati u rastu u odnosu na biljke koje nismo forsirali. Upravo zato vrtlari ne pokrivaju sve biljke u vrtu, već samo polovicu. Druge biljke moraju slobodno rasti, nepokrivene. Tako će skupiti snagu i hraniti podzemni dio kako bi sljedećeg proljeća biljka ponovno bila sposobna stvarati nove, meke i ukusne lisne peteljke. Sve u svemu, riječ je o uzgoju koji nije nimalo kompliciran, tim više što rabarbara može na istome mjestu ostati i do 20 godina. I baš zato mislim da je šteta što je uzgajamo tako malo i tako rijetko. Nadam se da će se to promijeniti.
Kompot od rabarbare i zimskih jabuka mogao bi biti jedna od prvih proljetnih poslastica iz svakog vrta