Ljiljani su tradicionalno vrlo omiljeni, a današnji hibridni kultivari jednostavno se uzgajaju. Odlikuju se cvjetovima promjera i do 30 cm, a snažna, uspravna stabljika nosi veće skupine cvjetova. Ovisno o kultivaru, cvatu od lipnja do kolovoza ili rujna.
Ljiljani vole "hladne noge i toplu glavu" pa oko njih treba posaditi pokrivače tla ili druge biljke niska rasta. Većina vrsta i kultivara sadi se u rujnu i listopadu. Madonin ljiljan sadi se u drugoj polovici kolovoza, a zlatni i sjajni ljiljan u proljeće. Lukovice se sade tako duboko da njezin vrh bude pokriven desetak centimetara debelim slojem zemlje.
Samo se Madonin ljiljan pokriva s 3- 5 cm zemlje i prezimljuje bez zaštitnog pokrova. Posađene lukovice dobro se zaliju, a u hladnim područjima pokriju s 10 cm debelim slojem malča od suha lišća, slame ili grana crnogorice. Nekoliko tjedana prije sadnje poželjno je pognojiti tlo gnojivom s većim sadržajem fosfora i kalija. Ocvale cvjetove treba odmah ukloniti, a na kraju vegetacije stabljika se odreže pri zemlji i zimi pokrije malčem.
Tu je i močvarni liljan, biljka porijeklom iz istočne Azije točnije Japana, Indije i Kine, gdje raste u močvarama i plitkim vodama. Poznate su dvije vrste ovog roda biljaka - Acorus gramineus i divlja vrsta Acorus calamus. Močvarni ljiljan se koristi podjednako kao vrtno cvijeće i kao sobna biljka. Iako izgleda kao da je riječ o ukrasnoj travi to u slučaju močvarnog ljiljana nije točno.
On naime pripada porodici Araceae (u tu porodicu pripadaju i filadendron i Anturium). Uzgajate li močvarni ljiljan kao sobnu biljku tada ju držite na temperaturi oko 18 do 22°C dok zimi može biti i za 3 do 4°C niža temperatura. Ako je biljka posađena u vrt tada može izdržati vani preko zime. Ovo je vrlo otporna i jako zahvalna biljka tako da nećete imati puno brige ni problema sa njom.