Majčina dušica je podjednako poznata i u medicini i u kulinarstvu. Kao tradicionalan začin koristi se od pamtivijeka za variva i razne juhe te za umake od rajčice. Timijan, ime po kojem je ova biljka poznatija, je grmolika trajnica iz porodice Labiatae, podrijetlom iz mediteranskih zemalja, posebno pogodna za kamenjare.
Kao i sve ostale kamenjarke voli suho tlo i potpuno osunčan položaj. Uzgaja se na otvorenom prostoru u našem priobalju, ali i na kontinentu. Prednost joj je niski rast i nezahtjevnost glede njege. Ima ugodan miris; neki kultivari mirišu na limun, a pogodna je za sušenje.
Često se zbog svog patuljastog i grmolikog rasta koristi za popunjavanje pukotina na starim kamenim zidovima ili među kamenjem kojim je popločena vrtna staza. Najviše treba paziti na dobru drenažu jer biljke za kamenjare uspijevaju samo na propusnim tlima gdje nema opasnosti od odstajale vode. Majčina dušica ima guste sitne cvjetne grozdove u ružičastim nijansama. Majčina dušica je ljekovita biljka koja ne sadrži niti jedan štetan sastojak. Latinski naziv ove biljke je Thymus serpyllum, a u narodu je poznata kao bakina dušica, divlji bosiljak, tamjanika, mažurana, bukovica, čabrac i poljski ili vrtni timijan.
Rod timijana obuhvaća oko 330 vrsta te cijeli jedan niz križanih vrsta. Ljekoviti sastojci majčine dušice nalaze se u cvijetu i listu. Iz tog razloga, uvijek pripazite kako je berete, nikada je nemojte čupati, već je režite srpom ili škarama.
Vrijeme berbe majčine dušice je od svibnja do rujna.
Primjena: za kamenjare, balkone i terase, između pukotina kamenog zida i vrtnih staza
Napomena: Prije cvjetanja ubiru se stabljike, povežu u vezice i objese na toplom i zračnom mjestu. Nakon cvatnje majčinu dušicu valja podrezati.