I najmanji vrtovi mogu djelovati čarobno ako u njima raste nekoliko vrsta penjačica koje cvatu u različito godišnje doba. Čak i u rano proljeće, prije nego što počne listanje, neke vrste već mogu oživjeti pergolu ili zid predivnim svježim bojama.
I mnoge druge prekrasne penjačice uvukle su se u naše vrtove i srca. Među njima je i klematis, odnosno ukrasna pavitina. Nekad skromna samonikla penjačica, koja se u šumama ovija oko stabala i grmova, pokazala je nevjerojatne mogućnosti tijekom oplemenjivanja pa vrtlari diljem svijeta mogu danas uživati u više od 400 različitih kultivara. Neki od njih cvjetaju u proljeće, neki tijekom ljeta, a neki čak i u ranim jesenskim mjesecima. Takva varijabilnost omogućuje ljubiteljima cvijeća iznimno velike mogućnosti, odnosno odabir kultivara koji cvjeta u određeno godišnje doba.
Na ljestvici popularnosti visoko mjesto sasvim sigurno zauzima i lonicera, odnosno orlovi nokti. Iako njezin domaći naziv opisuje izgled duguljastih savinutih cvjetova, vrtlari ga rijetko koriste. Vjerojatno je to zato što tako lijepa i mirisna biljka zaslužuje i ljepši naziv, posebno zato što su na njoj atraktivni i okrugli srasli listovi i dugi blago izvinuti izboji. A upravo zahvaljujući tim izbojima lonicera se lako i lijepo oblikuje. Cvjeta obično od lipnja do rujna i idealna je penjačica za svako podneblje jer podnosi jednako dobro i visoke i niske temperature.
Iako su manje zahtjevne penjačice pomalo istisnule primat ruža, i dalje ih cijenimo zbog cvatnje koja traje doslovno mjesecima. Naravno, cijenimo ih i zbog ljepote cvjetova i golema izbora različitih kultivara, no ne i zbog mirisa. Nažalost, suvremeni kultivari više ne mirišu lijepo kao nekada. Stoga, ako od ruže očekujemo divan zavodljiv miris, morat ćemo potražiti starinske kultivare. U tom slučaju morat ćemo se pomiriti s kraćom cvatnjom jer starinski kultivari cvjetaju obično samo u proljeće. U posljednje vrijeme potražnja za takvim ružama raste pa se i uzgajivači ponovno okreću mirisu kao bitnoj karakteristici određene cvjetne vrste.