Limun dolazi iz Indije u Perziju, a potom u Afriku. U grčkim zapisima, 300 g. pr. n. e., limun opisuju Teofrast, Plinije, Dioskurid, a Arapi su limunom liječili žuticu. U Europi se limun rasprostranjuje u svim državama Sredozemlja.
Limun zauzima jedno od vodećih mjesta među prirodnim lijekovima. Jedno od najjačih i najvažnijih ljekovitih svojstava je svakako njegovo antiseptičko i antibakterijsko djelovanje, koje ima ogromnu ulogu u prevenciji i održavanju dobra zdravlja. Sposobnost ubijanja bakterija je iznimno važna kod oboljenja kao što su gripa, prehlada, upale grla i dišnih organa, groznice, infekcije i infektivna oboljenja, razne epidemije itd.
Pučka medicina je bogato razradila načine uporabe limuna za liječenje spomenutih oboljenja, koristeći ga i kao dobar lijek protiv preranog starenja organizma i krvnih žila, te kod migrene, stresa i mnogih drugih tegoba. U liječenju navale krvi u meka tkiva, limun smanjuje pritisak u portnoj veni, što je od velikog značenja kod oboljenja jetre. Kao začin salatama i jelima je nezamjenjiv, a o napicima da se i ne govori.
Limunov sok ljekovito djeluje u raznim terapijama. Koristi se za otapanje kamenaca, kao preventiva protiv stvaranja kamenaca u žuči i bubrezima, a u pučkoj medicini i za izbacivanje pijeska i kamenaca iz žuči, bubrega i mjehura, zatim otklanja mokraćnu kiselinu, djeluje umirujuće, krijepi i osvježava organizam, pojačava izlučivanje mokraće, što je od velike važnosti u liječenju vodenih bolesti, reume i artritisa, kao i kod oboljenja srca.
Koristi se i u liječenju raznih nečistoća kože, kao kod otvorenih pora i bora lica, pjega, sunčanih pjega, staračkih pjega, masne kože, raspucale kože ruke, bradavica, za lijep i zdrav ten lica, te kod raznih lišaja. U liječenju akni i mitesera limunovim sokom kao prirodnim lijekom postižu se ponajbolji rezultati.
Njegova dostupnost tijekom cijele godine čini ga najtraženijim prirodnim lijekom za liječenje arterioskleroze, proširenih vena, hemoroida, povišenog tlaka. Limunova kiselina kod nekih osoba može izazvati i lagani nadražaj želučane sluznice, što se može spriječiti tako da se sok limuna uvijek uzima u omjeru 1:5, tj. jedan dio soka i pet dijelova vode ili čaja.
Eterično ulje limuna u aromaterapiji pomaže u liječenju: virusnih i bakterijskih infekcija respiratornih organa, gripe i prehlade, reume, gihta, tromboze, proširenih vena, svih upalnih stanja popraćenih temperaturom, gubitka pamćenja, želučanih tegoba od gastritisa, proljeva, čira do grčeva, glavobolje, anemije, kožnih bolesti. Može se koristiti u obliku inhalacija, masaža, kupki, obloga.
Nije za unutarnju uporabu, a kako je fotosenzibilno, nakon nanošenja na kožu ne smije se izlagati UV zrakama. Eterično ulje (Aetheroleum citri) dobiveno iz kore limuna sadrži oko 95%, terpena, pinen, limonen, felandren, kamfen, saksviterpen, linalol, linalilacetate, geranil, citral, citronelal, aldehid i kamfor.
Stučene koštice limuna mogu se rabiti protiv crijevnih nametnika. Kora limuna (neprskana) rabi se za dobivanje eteričnog ulja te za pripremu preparata za bolesti srca, kao i za pripremu tinktura, likera, ekstrakata, itd. Cvijet se rabi za pranje kose jer joj daje sjaj. Kontraindikacije: Nije preporučljivo uzimati veće količine limunova soka.
* Recepte Ivana Lesingera za pripravke od ljekovitog bilja potražite u Večernjaku četvrtkom na stranicama posvećenim vrtnim temama!
>>Likovac, moćan lijek protiv kožnih oboljenja
pa ovo je pravo otkriće - limun je zdrav!!! veliko hvala autoru ovog teksta