Neki će luk vlasac svrstati u povrće jer može bez ikakvih problema stajati uz bok luku, češnjaku i poriluku. Drugi će ga povezati sa začinskim biljkama poput bosiljka ili origana jer se često uzgaja u posudama na balkonu ili terasi. No treći će zaboraviti sve te njegove osobine i jednostavno ga posaditi kao prelijepu ukrasnu cvjetnicu.
Naravno, luk vlasac objedinjuje sve te karakteristike u jednoj jedinoj biljci i, po mome mišljenju, nema ni potrebe da ga definiramo kao pripadnika neke skupine. Uostalom, danas i mnoge povrtnice doživljavamo kao lijepe i ukrasne, što dokazuje da polako nestaje oštra granica između korisnih, ukrasnih i začinskih vrtnih biljaka.
Ukrasna cvjetnica
Luk vlasac odličan je primjer koji pokazuje kako se skladno i lijepo jedna biljka može uklopiti u gotovo svaki dio vrta. Ja ga sadim posvuda; u gredicu s jagodama (jer ih štiti od plijesni) uz rubove vrtnih staza, u cvjetnjak. Svugdje izgleda lijepo i elegantno jer razbija monotoniju drugih biljaka svojim tankim vlasastim listovima. U organskom vrtu itekako je dobrodošao jer ima sve poželjne osobine; privlačan je pčelama, otporan i izdržljiv, dobar susjed drugim biljkama. Prednost mu je i to što je trajnica pa ga ne moramo svake godine iznova saditi. No ni to nije sve. Kada ga nakon cvatnje porežemo na visinu od nekoliko cm iznad tla, oporavit će se u roku od mjesec dana i opet procvjetati.
Životni ciklus
Zahvaljujući iznimno brzoj regeneraciji, vlasac se može rezati i do 4 ili 5 puta u sezoni. A kada njegovi listovi u jesen napokon podlegnu niskim temperaturama, povući će svoju energiju u podzemni dio, u lukovice. Budući da je otporan na niske temperature, može se bez problema uzgajati u kontinentalnom podneblju, pa čak prezimiti i u posudama ostavljenima na otvorenom tijekom zime. Dapače, zahvaljujući hladnom razdoblju cvjetat će bujno, obilno i više puta. Ti će cvjetići, ako ih ostavimo da završe svoj prirodni razvoj, stvoriti sjeme koje možemo iskoristiti za sjetvu. Ipak, vlasac je mnogo bolje razmnožiti dijeljenjem, odnosno odvajanjem skupine tankih, izduženih lukovica od matičnog busena.
Lagan za probavu
Iako je najmanji od svih svojih rođaka, vlasac (Allium schoenophrasum) jestiv je “od glave do pete”. Najčešće se koriste njegovi svježi zeleni listovi koji se obično režu škarama na sitnije komadiće dužine 1-2 cm. No jestivi su i ljubičasti cvjetovi, koji su najaromatičniji kada još nisu posve otvoreni. Poput svih ostalih dijelova biljke, i njihov je okus nalik mladom luku, čak i pomalo pikantan. Ipak, koliko god izgledom i okusom podsjećao na mladi luk, vlasac nikada neće izazvati tegobe poput grčeva u želucu ili neugodna zadaha. Zbog toga ga osobito vole žene pa nije neobično što vlasac často nazivaju i ženskim lukom.