Uprtio je torbu krušaka koje je netom ubrao i krenuo na plac. Baka, čije je radno mjesto dvadeset i pet godina bila tržnica, razboljela se i trebalo ju je zamijeniti. Znala je da njezin unuk to može. Bilo je Siniši Stanaru šesnaest godina, a i danas se dobro sjeća i te slike i svoje prve "plaće" koju je tada kod bake zaradio.
Dar za Vučića
Prodavao je potom i za susjeda iz karlovačke četvrti Dubovac, istodobno završavajući srednju školu za stolara. A onda je pomislio: "Kaj ja ne bih mogal imat pčele?" I nabavio svoje prve četiri košnice. Poznanstva koja je stekao prodavajući na placu u Karlovcu pomogla su mu da svoje pčele preseli na ispašu na livadu, u ruralno gradsko područje – Zamršje.
Prvi njegov pravi pčelinjak imao je 50 košnica. Kupovao je kontejnere za vrcanje meda, pa zemljište, malo-pomalo okrupnjivao posjed... Danas on i supruga Gordana imaju 4,67 hektara zemljišta na kojem su posadili jabuke, kruške, breskve, dunje, lješnjake, trešnje, grožđe, ječam, grah, luk i češnjak. Od voća prave rakije koje su najprije dijelili na dar, a sad ih imaju oko tisuću litara godišnje, pa ih prodaju.
Baš je nedavno delegacija iz Srbije u karlovačkom dućanu Dora&Dora kupila bocu "3 u 1" s medicom, kruškovačom i voćnom rakijom za dar premijeru Aleksandru Vučiću. Boce s pićima ukrašava i oslikava Gordana.
Jabuke, kruške i šljive i Stanari suše u vlastitoj sušari, za kompot. Godišnje proizvedu i oko 600 litara jabučnog octa. I tonu i pol ječmene kaše.
– Sve se može iskoristiti. Više volim kad imam puna skladišta. A kad te kupci zovu i dolaze ti, znači da si uspio – kaže Siniša, usput odgovarajući na poziv mušterije.
Ima 250 košnica pčela i godišnje proizvode desetak tona cvjetnog, lipova, bagremova i meda kestena. Dio vozi u Zagreb, za vrtiće. Upravo pregovara da svoj med isporučuje i u – London. U ponudi su i medun, propolis, pelud... I rakija medica. A tu je i proizvodnja svijeća od pčelinjeg voska.
Što svojim ulaganjem, što subvencijama Grada, Županije i države, prije nekoliko godina u Zamršju je svečano otvorena kušaonica meda OPG-a Stanar. Tu se nalazi i punionica meda te hladnjače kapaciteta 30 tona. Svu mehanizaciju Siniša je kupio.
– Kanim posaditi i 135 stabala kestena. Riješio sam stupove, a u Istri pronašao sadnice za 280 kuna po komadu. U planu je i ribnjak, na mjestu gdje je sada posađen grah. Tu bi ljudi onda mogli dolaziti na ribičiju, pa bih napravio i tri-četiri bungalova. Probat ću do sredstava doći preko fondova EU – govori Siniša Stanar vodeći nas prema dijelu imanja gdje je deset kokošinjaca.
U njima uzgaja i kokoši hrvatice, ima pet kvočki. Na 2. državnoj izložbi izvornih pasmina peradi u Klanjcu za crno-zlatni soj kokoši bio je osvojio treće mjesto. Stotinjak kokoši drži za meso i jaja. Zanimljivo, ali Sinišine kokoši nose bolje zimi nego ljeti.
– Kokoš trebaš timariti, dati joj svjetlosti pa će i nositi. Zato se u kokošinjcima zimi automatski pali svjetlost u 16 sati. Po zimi je važno ranije pobrati jaja. Moje kokoši imaju žutanjak veći od bjelanjka. Za njihov uzgoj odlučio sam se nakon što sam na televiziji vidio da kokoši hrvatice uzgajaju žene koje su ostale bez posla. Pomislio sam – nisu skupe i odlučio pokušati. I sad se događa to da k meni, koji sam iz grada došao na selo, kupovati dolaze ljudi koji i danas žive na selu – kaže 38-godišnji Siniša.
Prisjeća se on i svojih početaka. Prvi posao bio mu je u struci i za tri mjeseca rada dobio je plaću u iznosu od – 51 kunu! Kaže i da je, kad je ispekao prvih 500 litara rakije, odmah dobio račun, da plati trošarinu, a da nije ni znao hoće li i kada će prodati rakiju. No, najviše ga je začudilo što suprugu Gordanu nije mogao zaposliti u svom OPG-u.
– Morala je otvoriti svoje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, a ljudi koji me danas pitaju zašto je to tako prije su govorili da joj ja ne mogu plaćati staž i socijalno i da mora imati svoj OPG. Radimo zajedno, isti posao, samo sam joj morao prepisati dio košnica, zemljišta... – objašnjava.
ž
Bakine kruške
Ipak, kad podvuče crtu ispod suprugina i svoga rada i svega što su stekli u godinama braka, u kojima su im se rodili Lovro (11) i Ema (8), ne krije Siniša svoje zadovoljstvo.
– Bez pol' problema se od ovoga može živjeti. Tržište je veliko. I gladno – kaže.
Smatra da tržištu stalno treba nuditi nešto novo pa kani postaviti jajomat s domaćim jajima. Vrijednost te investicije bila bi oko deset tisuća eura. Volio bi imati i vlastitu klaonicu, ali to je, kaže, nemoguće.
– U inozemstvu poljoprivredna gospodarstva mogu imati mini klaonicu, kod nas moraš perad voziti u klaonicu – objašnjava.
Osim na imanju u Zamršju, kamo kupci dođu po kokoši i jaja pa zatim svrate i u kušaonicu, na čašicu razgovora i po med, Siniša i Gordana Stanar svoje proizvode prodaju i na tržnici u Karlovcu. Onoj istoj na kojoj je prije dvadeset dvije godine tada dječarac Siniša doprtio torbu punu bakinih krušaka.
>>Pogledajte reportažu HRT-a o OPG-u Stanar: Rad na zemlji, zaslađen medom
>> Nisu se predali ni kad nisu imali za kruh. Ustrajnost se isplatila
>> Prodali su kafić i uložili u hobi od kojeg su stvorili posao života
>> Čuvari tradicije iz Zlatne doline: Kad paor zavoli graničarku, imanje ne može propasti
Pohvaljujem trud! Ali trebao bi znati, da se za med ne koristi metal!