Mnoge su bobičaste kulture nove kod nas, ali u zemljama iz kojih potječu uzgajaju se od davnina. Tu je riječ i o voćnim vrstama koje su zaboravljene kod nas, poput borovnice i brusnice. One su autohtone kod nas, ali se nikada prije nisu ozbiljno razmatrale za uzgoj. Selekcijom i križanjem razvijene su novije sorte većeg i kvalitetnijeg ploda. Brusnice i borovnice se odavno uzgajaju u Sjevernoj Americi. Američka borovnica ima veće plodove i od nje potječu novije sorte koje su dostupne kod nas. Slično je i s brusnicom.
Aronija također potječe iz Sjeverne Amerike i Kanade. Goji potječe iz Kine. S druge strane, kod nas su već dosta dugo popularne kupine i nešto manje maline. Ribiz pripada također u starije bobičaste kulture, prisutan je u svakom vrtu, ali u ozbiljnom uzgoju u simboličnim proizvodnim količinama. Tek u novije vrijeme, raste zanimanje i za tu kulturu jer je ljekovita, tražena u proizvodnji sokova i moguće ju je ekološki uzgajati. Svim ovim kulturama zajednička su antikancerogena i razna druga ljekovita svojstva, no potrošnja i konzumacija su kod nas i dalje male, ponajviše zbog slabo organiziranog otkupa, nedostatka prehrambenih navika konzumiranja ovog korisnog voća, kao i nedostatak edukacije i nedovoljnog marketinga.
No možete ih uzgajati i sami, u teglama a balkonu. Ako je balkon dovoljno osunčan, kao biljka penjačica može se uzgajati i vinova loza. Prilikom kupnje sadnice raspitajte se koji tip zemlje odgovara pojedinom voću. Od bobičastog voća, uz maline, na balkonu se vrlo lako može uzgajati i crveni, crni i bijeli ribiz, kojemu na balkonu treba namijeniti sunčano mjesto jer će se time potaknuti stvaranje više plodova. Prednost ribiza pred drugim voćem jest u tome što plodovi nakon dozrijevanja mogu na grančicama ostati još nekoliko tjedana bez opasnosti da će izgubiti na kakvoći. Treba spomenuti da je ribiz voće bogato vitaminom C i visokovrijedan prirodni antioksidans. Ribizi se ne uzgajaju samo zbog plodova nego i zato što je riječ o vrlo lijepim grmovima. Ribes odoratum u proljeće ima prekrasne žute cvjetove, nakon kojih slijede nejestivi ljubičasti plodovi i zatim prekrasne jesenske boje. Ribes sanguineum često se sadi kao dio neformalne miješane živice jer ima lijepe, crveno-ružičaste kasnoproljetne cvjetove. Mnoge od vrlo starih sorata crnog ribiza zamijenjene su novijim. Većina starijih sorata cvjetala je i donosila plodove već od travnja, no zbog toga bi često stradale od mraza i urod im je bio prilično nepouzdan. Novouzgojene sorte cvjetaju kasnije i manje su sklone oštećenjima od mraza. Te nove sorte su pojednostavile uzgoj crnog ribiza, otporna je na plamenjaču i kovrčanje listova. Crveni ribiz tradicionalno dozrijeva od polovice lipnja do kraja srpnja, ovisno o sorti. Želite li cijelo ljeto uživati u plodovima, posadite nekoliko različitih sorti – od najranijih do najkasnijih.
Ogrozdi su vrlo jednostavni za uzgoj u svakom tipu dobro odvodnjenog tla koje zadržava vlagu. Uspijevaju na sunčanim mjestima ili u polusjeni, ali nemojte ih posaditi tamo gdje ima mraza jer cvjetaju početkom ožujka i mogao bi ih oštetiti kasniji nalet hladnoće. Kupina kao voćna kultura nije pretjerano zahtjevna i dobro uspijeva u umjerenom pojasu, na gotovo svakom zemljištu koje je pogodno za biljnu proizvodnju. Ipak, za uzgoj kupina valja izbjegavati topla, pjeskovita tla, kao i hladna, teška i pretjerano vlažna tla. Odgovaraju joj topli i osunčani položaji. Najbolja područja za uzgoj blago su brdska područja. Manjak svjetlosti zbog sjene ili pretežno oblačnog vremena nepovoljno će se odraziti na kvalitetu plodova. Relativno je otporna na bolesti i štetnike i moguća je ekološka proizvodnja. Borovnica je listopadni grm prosječne visine od 20 do 50 cm. Kod nas je autohtono raširena u borovim, smrekovim i bukovim šumama. Cvjeta u svibnju i lipnju, a sazrijeva od lipnja do kolovoza. Američka borovnica (V. Corymbosum) korištena je za križanje i selekciju najčešćih sorata koje se danas mogu naći u prodaji. Nešto veća biljka te veći i kvalitetniji plod osobine su selekcioniranih sorata. Borovnica, kao i brusnica, bila je prije relativno nepoznata, ali posljednjih godina postala je zanimljiva zbog brojnih ljekovitih svojstava koja joj se pripisuju. Rijetko je koja biljka kao brusnica svojim plodovima potvrdila doprinos zdravlju. Nalazimo je uglavnom kao samoniklu u gorskim i planinskim područjima na rubovima šuma, svijetlim šumama, krčevinama i čistinama gdje imaju dovoljno svjetlosti za rast. Europska brusnica je zimzelena pokrovna, 25 cm visoka grmolika biljka. Američka brusnica (Vaccinium macrocarpon ) ima puno veće plodove od europske brusnice te ima izdanke koji su puzajući (dužine od 1 do 2 m). Na njima izrastaju izdanci dužine 20 cm na kojima su cvatovi i kasnije plodovi. Izdanci se mogu pustiti da idu po zemlji ili se usmjeravaju u red ili na neku potporu kako bi se olakšalo branje plodova. Brusnice imaju slična ljekovita svojstva i sličan uzgoj.