Višestoljetna i tradicionalna pučka uporaba crkvine u liječenju bolesti bubrega i mokraćnih putova nastavlja se i danas. U našem Primorju crkvinu nazivaju ščiricom, koja se tradicionalno rabi za liječenje bolesti bubrega i mjehura, i to osobito kod infekcija, pijeska i kamenca. Današnja je medicina cijeni kao dobar diuretik te se i preporučuje kod svih vodenih bolesti, ali ne priznaje svojstva koja u narodu ima tradicionalnu uporabu u liječenju bolesti bubrega, mjehura, jetre, žuči, srca, pluća i kože.
Moja iskustva govore da je kod manjih kamenaca ili pijeska dovoljno piti čaj od crkvine. Za kamence koji su veći od 0,3 cm potrebno je najprije uzimati čajnu mješavinu biljaka koje rastvaraju kamence (na primjer: smola ariša, korijen maslačka, troskot, pirika, trputac, stolisnik itd.), a terapija traje od jedan do tri mjeseca, nakon čega ultrazvukom možemo provjeriti učinak. Nakon smanjivanja kamenaca možemo uzimati čajnu mješavinu za izbacivanje kamenca jer ne prijeti opasnost da će se oni zaglaviti u mokraćnim ili žučnim kanalima. Terapija za razbijanje kamenaca sadrži i obveznu uporabu limunske kiseline (od jedan do tri limuna dnevno), kao i propisanu dijetu. Ono što je najvažnije, osobe sklone stvaranju kamenca nakon izbacivanja kamenca čajnom mješavinom ili operacijskim zahvatom, za piće moraju rabiti čaj od šipka koji sprečava stvaranje kamenaca. Ljekovito djelovanje crkvine vidljivo je i kod bolesti bubrega i mjehura (cistitis), pogotovo kod katara mjehura te kod infekcija različitim bakterijama u mokraćovodu kao što su Escherichia coli, kod zadržavanja mokraće jer obilno potiče mokrenje, kao i kod pijeska i kamenaca u mjehuru i bubregu te edema.
Srce – insuficijencija srca, voda oko osrčja, visoki tlak, edem, loša cirkulacija. Jetra – ascitesa jetre.
Pluća – astma, katar pluća i dišnih organa, suhi kašalj, bronhitis (rabi se prašak od suhih listova ).
Grlo – za ispiranje kod infekcija zaslađeno medom od kadulje itd.
Uha – ukapa se svježi sok biljke kod bolova.
Pomaže kod debljine, dijabetesa, gihta (povišena mokraćna kiselina), artritisa, tendinitisa i burzitisa, bolnih stanja (oblozi ), hemoroida i analnih fisura (oblog). Mlado lišće crkvine možemo stavljati na kožu kod oštećenje, ranica, čireva, akni jer pomaže u razmekšavanju i čišćenju površine kože kao i za zacjeljivanje ozljeda kože. Također se preporučuje kao anticelulitni čaj. Svježe istisnuti sok iz listova crkvine najpouzdanije je ljekovito sredstvo u liječenju navedenih bolesti (dnevna doza je 30-60 g). Crkvina se rabi kao: antibakterik, antiastmatik, antitusik, analgetik, antiseptik, antiinflamatorik, diuretik, dijetik, dijabetik, depurativ, dermetik, ekspektorant, emolians, kardik, tonik itd. Kontraindikacija: najčešće kod osoba koje su alergične na crkvinu.
Čaj (za sve navedene bolesti)
2 jušna žlice svježih ili suhih listova crkvine, 2 dl vode
Uputa za pripremu:
Vrućom vodom prelijemo bilje, poklopimo i ostavimo da odstoji pola sata pa procijedimo.
Uputa za uporabu: Pijemo od 2 do 4 šalice čaja dnevno ovisno o težini bolesti. Čaj možemo sladiti medom.
Tinktura
20 g listova crkvine, 1 dl alkohola 20%
Uputa za pripremu:
Bilje močimo osam dana pa procijedimo.
Uputa za uporabu: Za liječenje navedenih bolesti, uzimati dva-tri puta na dan po 1 čajnu žličicu tinkture razblaženu sa 1 dl vode, soka ili čaja.
Prašak
Suhu biljku usitnimo u prah. Uzimamo 3 puta po 1 čajnu žličicu sa 1 dl vode.
Homeopatska matična tinktura od crkvine rabi se za otapanje kamenaca i liječenje noćnih mora.
Članak je vrlo zanimljiv ali na žalost nije potpun. Naime navode se različite mješavine za otklanjanje bubrežnih kamenaca ali bez navođenja biljka koje su potrebne kao niti omjeri pojedinih sastojaka. Drugo postoje razne vrste kamenaca a jedan od najtvrdokornij je kalcijumoxalat koji se medikamentima ne može razgraditi pa nije jasno da li napisano vrijedi za sve vrste.