Novozelandski špinat (Tetragonia tetragonioides) svoj je popularni naziv dobio zbog okusa koji nalikuje na špinat (Spinacea oleracea). No riječ je zapravo o dvije posve različite biljke. Dok se onaj “domaći” uzgaja na europskom kontinentu već stoljećima (iako je podrijetlom s područja Male Azije), novozelandski špinat doista dolazi s Novog Zelanda gdje su ga Maori koristili kao zeleno povrće, a prvi je put stigao u Europu tek u 18. stoljeću. Riječ je o svojevrsnom pokrivaču tla, puzavici koja se širi i grana stvarajući tijekom sezone mnoštvo bočnih izboja koji nose ukusne trokutaste listove.
Biljka topline
Za razliku od domaćeg špinata koji odlično podnosi hladnoću, novozelandski špinat biljka je topline, tako da sjetva na otvorenom može početi tek u svibnju. Zbog toga je za raniji uzgoj najbolje pripremiti presadnice i posaditi ih u vrt u isto vrijeme kada se sade rajčice, paprike ili patlidžani. Do sredine ljeta biljke će biti u punoj vegetaciji, bujne i prepune novih mladih izboja, spremne za berbu.
Klijanje novozelanskog špinata obično traje dvadesetak dana, no iz svake sjemenke izaći će nekoliko biljaka
Iako su jestivi svi dijelovi biljke, najukusniji su mladi listovi pa se zato i otkidaju samo vršni izboji. No time berba ne završava. Naprotiv, nakon svakog otkidanja, potiče se novo grananje pa se tako sezona berbe produljuje sve do kraja ljeta.
Neobično sjeme
Malo koje sjeme povrća koje sijemo u svojim vrtovima ima tako krupno i neobično sjeme. Botanički gledajući, to zapravo i nije sjeme, već plod koji u sebi krije nekoliko sjemenki pa nas stoga ne treba iznenaditi što će iz svakog proklijati nekoliko biljčica.
Nakon otkidanja mladih izboja, novozelanski špinat se obnavlja, što omogućuje višekratnu berbu tijekom sezone
I upravo zato s količinom ne treba pretjerivati. Ove sam godine i ja krajem ožujka posijala svega desetak “sjemenki” u jednu malu uzgojnu posudicu. Jedan dio posadila sam u vrt, a drugi u ukrasnu posudu jer ova je biljka doslovno idealna za balkonski uzgoj. Dapače, najbolje joj odgovara neko povišeno mjesto s kojeg će se spuštati njegovi dugi izboji.
Nutritivna vrijednost
Novozelandski špinat, tvrde znalci, najukusniji je kada raste u blagoj sjeni. Tada su njegovi listovi tamno zelene boje i prepuni klorofila. To je možda i njegov najjači adut jer nema tako visok udio željeza kao domaći špinat. No kako se trendovi u poimanju nutritivne vrijednosti povrća mijenjaju, tako do izražaja dolaze nove osobine povrća poput sadržaja klorofila ili pH vrijednosti.
Listovi novozelandskog špnata nisu toliko bogati željezom kao običan špinat, no zato imaju više klorofila od sveg zelenog povrća
A tu je novozelandski špinat u pravom smislu kralj jer, osim klorofila, ističe se izrazito visokom pH vrijednošću od čak +14. A s obzirom na to da je i inače otporan na bolesti i štetnike te ne zahtijeva nikakvu zaštitu, u svakom je smislu odlično povrće za organske vrtlare koji paze na svoje zdravlje.
Sjetvom u dublje redove voda od zalijevanja zadržava se dulje pa sjeme tijekom klijanja ne ostaje bez vlage
Našao sam se na ovoj stranici zato što sam na Poljo forumu uputio upit za visoki špinat, pa mi je jedan kolega sa foruma napisao da je to novozelandski, ali očito nije. Visoki špinat koji ja tražim već par godina je tanka stabljika koja diljem do vrha ima listove koje možeš pobirati cijele godine i oni opet rastu. Ima izvanredan ukus, a zauzima malo mjesta budući može rasti uz bilo koju biljku. Raste kao stabalce, ali debljine ne veće od desetak mm. Ima li itko pojma kako mu je pravo ime i di bi ga se moglo kupiti. Ja sam ga nekada imao, pa mi se zatro i više ga nigdje ne mogu naći. Ako itko može pomoći može se javiti na kbszeljko@gmail.com i biti ću mu neizmjerno zahvalan, pa i platiti ako je to potrebno. Željko