Heljda svoje latinsko ime dobiva po grčkoj riječi fagus što u prijevodu znači bukva te riječi pyros – pšenica. Domovina je heljde centralna Azija iz koje su u Europu prenijeli Saraceni u 15. st. Grci su prenijeli heljdu u istočne krajeve u kojima se danas najviše uzgaja. U našim krajevima, pogotovo u Međimurju, heljda je stoljetno tradicionalno narodno jelo.
U novije vrijeme veliki povratak heljde potiču poklonici zdrave i prirodne hrane, ali i rezultati znanstvenih istraživanja.
U pučkoj medicini heljda se rabi kao biljni čaj od osušene biljke i kao jelo (kaša) te čaj od sjemena heljde.
Poznati su ljekoviti učinci heljdina čaja od osušene biljke u liječenju bolesti krvnih žila (proširenja vena, ovapnjenje žila, pucanja kapilara, i raznih krvarenja kapilara), slabog pamćenja jer ga uspješno jača (poglavito kod starijih osoba, hrana je to za mozak), jača srčani mišić, djeluje kod artritisa i reumatizma, glaukoma, dijabetesa. Danas medicina rabi rutin za sprečavanje krvarenja i jačanje otpornosti i elastičnosti kapilara pojačavajući i samu propusnost kapilara kod visokog tlaka.
Njemački biolozi otkrili su da jela od heljde snižavaju tlak, slično kao i riža, pa preporučuju heljdu u liječenju hipertenzije (visoki tlak, krvarenje zubnog mesa, krvarenje iz nosa itd.) i ateroskleroze (ovapnjenje krvnih žila). Osobama starije dobi i osobama oboljelim od spomenutih bolesti jela od nepročišćene heljde (heljdina kaša) pomlađuju krvne žile.
Heljda je idealna namirnica za pripremu zdravih i dijetalnih jela (hajdinska kaša) kod poremećaja u probavnom sustavu (želuca, crijeva, hemoroida), posljedica zračenja i kemoterapije (razne vrste karcinoma), pretjeranog umnog rada (jača memoriju i koncentraciju, hrana za studente), živčane rastrojenosti (depresivna i razdražujuća stanja), gojaznosti (dijeta), kod slabe krvne slike (slabokrvnost), dijabetesa (slobodno možemo reći da su žitarice kao što su heljda, proso, zob, ječam i riža hrana koja uravnotežuje dijabetes te se preporučuje dijabetičarima da ih svakodnevno unose u organizam), povišenih masnoća u krvi.
Poznato je ljekovito djelovanje čaja od cvijeta heljde na dišne organe (kašalj, sluz, katar), a mješavina lista i cvjetova heljde liječi aterosklerozu.
U krajevima gdje se heljda najviše uzgaja pije se čaj od sjemena za smirenje i kod nesanice. Grubo brašno od heljde rabimo za pripremu raznih obloga u liječenju raznih kožnih nečistoća (lišajeva, ekcema, čireva), a u kozmetici za njegu lica, i to za pripremu maski (piling). Heljdu rabimo kao: antiaterosklerotik, antireumatik, antidijabetik, detoksikant, dermetik, dijetik, dijebetik, hemostiptik, kozmetik, vermifug, sedativ.
Kontraindikacije: nisu poznate osim kod uporabe većih količina. Toksičnost: fagopirin (list), rutin – flavonski glikozid izoliran iz rute (Ruta graveolens) po kojemu biljka dobiva i ime. Ima isto djelovanje kao i vitamin P: utječe na fragilnost kapilara, smanjuje njihovu propusnost i uopće smanjuje propusnost površinskih slojeva stanica.
Koristi se u cijelom nizu indikacija u kojima postoje krvarenja i povećana sklonost krvarenjima kao posljedica smanjene rezistencije kapilara.
>>Za ovog borca protiv karcinoma pluća znali su i stari Aboridžini
Jedino lijekovi produžuju život!