Kada netko od iskusnijih vrtlara spomene cijepljenje, većina ostalih najvjerojatnije će pomisliti da je riječ o vještini koja nije za svakoga. Ja se, međutim, s time ne slažem. Svatko može biti vrtlar i svatko može cijepiti voćke. Osim toga, to je danas i plemenit posao koji nam omogućuje da nekim starim, vrijednim sortama voća udahnemo novi život i da ih sačuvamo od zaborava.
Jer ako to ne učinimo mi, vrtlari, nitko neće. Prema tome, ako kojim slučajem imate znanca, prijatelja ili susjeda koji ima u svom vrtu neku posebno ukusnu staru jabuku, koja raste odolijevajući bolestima, štetnicima i sve čudnijem vremenu, uzmite voćarski nož u ruke i krenite na posao.
Pupovi koji su nabubrili netom prije otvaranja pokazuju nam pravi trenutak za uzimanje plemke, znak da su biljni sokovi već krenuli.
Što je plemka?
Sa stare voćke, na kojoj ovih dana bubre pupovi, a još se nisu otvorili, treba uzeti dio koji zovemo plemka. To je dio koji nosi u sebi genetski zapis o boji, veličini, okusu i mirisu jabuke koju želimo sačuvati. Ponekad to može biti reznica, a ponekad je dovoljan samo pup. Izbor ovisi o sklonostima i iskustvu pojedinog vrtlara odnosno voćara, i teško je reći koji je bolji. Ipak neki su postupci kompliciraniji (okuliranje) i zahtijevaju nešto iskustva, dok su drugi tako jednostavni (čipiranje) da ih iz prvog pokušaja može provesti svatko. Stoga, ako ste početnik u cijepljenju, moj je savjet da se odlučite za čipiranje. U tom postupku za plemku uzimate samo pup, i to tako da ga odrežete kao da gulite krumpir, plitko zahvaćajujći barem 1 cm iznad i ispod pupa.
Za postupak čipiranja plemka će biti pup koji se mora pažljivo zarezati tako da nožem zahvatimo samo zeleni dio, ali ne i tvrdo drvo.
Što je podloga?
Podloga je već formirana mlada voćka koja ima svoj korijen i razvijeno deblo, grane i listove. Ona u sebi nosi genetske podatke o otpornosti na bolesti i štetnike, ali i podatke o visini rasta, odnosno o bujnosti. Nekada smo plemke starih voćaka cijepili na tzv. sjemenjake, odnosno divlje šumske jabuke koje su rasle visoko i mogle doživjeti bez problema i 100 godina.
No danas smo skloniji srednje bujnim podlogama, koje nam jamče da naša nova-stara jabuka neće narasti više od četiri metra u visinu. Zahvaljujući tome, za berbu nećemo trebati ljestve, već samo beračicu na nešto dužem štapu, ili ćemo plodove jednostavno brati rukom. Postoje, naravno, i patuljaste podloge, no one su posebna priča i zahtijevaju potporanj ili armaturu kako bi podnijele teret plodova.
Na podlozi izvodimo identičan rez kako bi odgovarao veličini plemke.
Čipiranje
Ako je problem nabaviti srednje bujnu podlogu u voćarskim i vrtnim centrima, za čipiranje može poslužiti i obična mlada jabuka koja je cijepljena na srednje bujnu podlogu (takva je danas većina). No bez obzira na to jeste li uspjeli nabaviti podlogu za cijepljenje ili sadnicu, cijepljenje čipiranjem obavlja se na najnižem dijelu stabla, na visini od oko 10 cm (kod kupljenih sadnica to je mjesto vidljivo deblje od gornjeg dijela). Postupak obavljamo tako da voćarskim nožem zarežemo isti oblik i debljinu kore kao što smo učinili s plemkom. Bitno je da odrezani dijelovi budu zeleni, da su sokovi krenuli i da će nakon spajanja tkiva međusobno srasti (a to će biti otprilike nakon mjesec dana). Znak da je cijepljenje uspjelo bit će pojava prvih listića iz pupa plemke. Nakon toga uzimamo voćarske škare i režemo stablo iznad tog pupa. Iz njega će već iste sezone potjerati mlada grana, noseći u sebi zapis o nekoj ukusnoj staroj jabuci. Sretno!
Nakon spajanja, podlogu i plemku obavljamo prozirnom folijom za čuvanje hrane kako bismo sačuvali vlagu.
Pojava zelenih listića iz pupa plemke znak je da je cijepljenje uspjelo. Sav vegetativni dio iznad toga možemo odrezati.