Sve je krenulo iz ljubavi prema životinjama i želje da pomogne svojim bolesnim roditeljima, a završilo je kao posao od kojeg živi cijela obitelj.
Ivica Perečinec već je s osam godina počeo raditi na zemlji, a sa 13 odlaziti s roditeljima na tržnicu prodavati povrće iz vlastita uzgoja s njihova imanja u Lazini Čičkoj, naselja u okolici Velike Gorice. No, s vremenom je shvatio da to nije ono što ga doista privlači pa je počeo, kako kaže, “svaštariti”, kako bi pronašao posao po svojoj mjeri.
Život u tri smjene
Nakon uzgoja zečeva i ukrasnih kokica shvatio je da ni to nije njegov put. Bolesti roditelja i informacija da prepeličja jaja liječe nagnale su ga da, iako je u početku sumnjao, nabavi 100 jaja japanskih prepelica. Dobili su 50-ak pilića, što je dobar rezultat s obzirom na to da su prepelice jako osjetljive. Potaknut poboljšanjem zdravstvenog stanja roditelja, Ivica Perečinec krenuo je u svoju životnu avanturu.
– Bila je nemoguća misija uvjeriti roditelje da probaju nešto što ste stvorili, a što je ljekovito. Iako se i nije slagala s idejom o uzgoju, supruga ih je na kraju uspjela nagovoriti da probaju jaja – prisjeća se Perečinec.
Treba imati mjeru
S vremenom se glas o superjajima proširio pa su morali proširiti proizvodnju. U želji da ih prodaje na tržnici, Ivica je otvorio OPG na kojem danas, osim njega, radi i supruga Jelica, a pomaže im i njihovo troje djece. No, ono što je još zanimljivije, Ivica se prepelicama posvećuje tek kada odradi svoj “redovni” posao.
– Već sam 14 godina zaposlenik Končara. Kad odradim prvu smjenu tamo, dolazim doma na drugu u svoj OPG. Treća smjena je vrijeme za suprugu i djecu. Odmarat ćemo se kad odemo s ovoga svijeta – šaljivo komentira Ivica. Njegove proizvode od prepeličjih jaja imali su priliku probati i stranci te su mu ponudili suradnju, pa čak i odlazak u inozemstvo i financiranje proizvodnje. No, Ivica je ipak odlučio ostati tu. iako primijećuje da je manje entuzijastičan nego prije.
– I kod nas se može uspjeti ako si uporan. Radim i po 16 sati na dan, ali treba imati mjeru i izvući najbolje. Zato nastojim sa svakim djetetom dnevno barem pola sata provesti u igri i druženju – zaključuje Ivica.