Već smo neko vrijeme promatrači i sudionici tranzicijskog vremena u kojemu sve više raste svjesnost o posljedicama svakodnevnog ponašanja i načina života – naši izbori stvaraju neizravan ili pak izravan utjecaj na niz događaja koji pozitivno ili negativno utječu na okoliš i naše živote. Takvo razvijanje svjesnosti iznjedrilo je novu vrstu potrošača – one koji nisu zainteresirani isključivo za estetiku i izvedbu određenog proizvoda, nego i za druge detalje poput količine energije koju troši neki proizvod, koliko otpada stvara, koliko će trajati, kakvi su materijali korišteni pri izradi te koje su metode proizvodnje uključene – stavke kojima industrijska era intenzivnih energetskih materijala – betona i čelika – nije pridavala puno pozornosti, a o kojima se intenzivnije počelo razmišljati 70-ih godina prošlog stoljeća kada koncept održivosti počinje puštati svoje korijenje i gradi temelje danas gotovo neizostavnoj komponenti modernog građevinskog projekta i unutarnjeg uređenja prostora pa i samog načina življenja.
Trend održivog i ekološki prihvatljivog načela svakako je pokrenuo tržište unutarnjeg uređenja domova – spajanje praktičnosti, stila i održivosti najvažnije su prednosti ovakvog pristupa koji se iznad svega smatra promišljenim, a zahvaljujući ekološki odgovornim procesima proizvodnje i korištenja njime se na najmanju mjeru smanjuje loš utjecaj na okoliš. No usporedo s porastom svjesnosti o važnosti održivog pristupa koegzistira "trend" koji nameće neprekidno ažuriranje domova kako bi oni odgovarali aktualnim stilovima umjesto da budu prostori u kojima će se postići bezvremenski individualni izgled, no ekološki i održiv način, osim što u dom unosi jedinstvenu i prirodnu estetiku te uključuje i brojne varijante kojima dom postaje vizualno privlačan te donosi sigurnost za vaše zdravlje i dobrobit za okoliš.
Jedan od nedostataka koje ima koncept održivog dizajna odnosi se na troškove i cijenu, posebno ako je riječ o većoj obnovi (ekološki prihvatljivi materijali često su puno skuplji od svojih tradicionalnih inačica). No ulaganje u održivost dugoročna je investicija (iako oni s podijeljenim mišljenjem nameću pitanja o kvaliteti i trajanju te načinu na koji se oni mogu mjeriti), a dugoročna prednost koju održivost može osigurati tijekom životnog vijeka vašeg doma je i to što veći troškovi na početku mogu donijeti i uštede. Još jedna od mogućih prepreka jest dostupnost održivih proizvoda i materijala, no kako raste popularnost (i svjesnost) pa tako i potražnja za ovakvom vrstom dizajna, otvara se sve više mogućnosti nabavljanja potrebnog za uređenje doma. I ono što se možda više nameće kao pitanje, a ne kao nedostatak jest može li se održivim dizajnom postići vizualno idealan interijer. S obzirom na raspon materijala koji zadovoljavaju kriterije održivosti "wow" dojam je svakako moguć – bambus, pluto, obrađeno (reciklirano drvo), drvena vuna, staklo, prirodni kamen, organski pamuk i ostale održive tkanine – mogućnosti i kreacija je mnogo za izvrsne interijere. S obzirom da ulaganje u održive interijere zahtjeva veći budžet, važno je znati da čak i mali koraci čine razliku.
Održivi dizajn koncept je s mnogim prednostima i nekoliko izazova, a te prednosti gotovo sigurno nadmašuju potencijalne nedostatke – no svakako je poželjno sve dobro razmotriti. Svaki pokušaj poštovanja okoliša u kojem živimo kao i razmišljanje o kvaliteti života ne može biti loš smjer – svaki, pa i malen pomak veliki je utjecaj!