Inspiraciju za projekt ove neobične ljepotice u Puli Andrija Rusan pronašao je u dobroj komunikaciji s investitorom i prijateljem Deanom Skirom, u povjerenju, ležernosti i slobodi koju je dobio.
Rusan ističe:
- Sve je jako, jako brzo krenulo nakon jedne skice i vrlo brzo definirano. Mučili smo se s iscrtavanjem svih tih izlomljenih ploha, njihovih linija poveznica...S jedne strane imali smo zahtjevnu geometriju objekta koju smo rješavali na dosta “primitivan” način, bez specijalnih programa. Sve u svemu ugodno i efikasno iskustvo. Oblik građevine utjecao je na investitora da se maksimalno igra. Možda je ipak prava istina da smo jedan drugoga inspirirali, gurali, zabavljali se... Bili smo opušteni u stvaranju.
Osvojena nagrada za našeg uglednog i već nagrađivanog arhitekta i njegove kolege Marijana Mirkovića i Ljerku Kabeklu, posebno je važna jer dolazi od nezavisnog žirija.
- Tamo nikoga ne poznajem, a i sumnjam da su oni uopće znali tko sam ja. Mislim da je žiri jednostavno odlučio kako je odlučio jer mu se jednostavno dopala kuća. A na čelu žirija bio je dobitnik Pritzkerove nagrade Wang Shu. To mi zaista imponira. Veseli me i radost čelnih ljudi Wienerbergera - naglasio je Andrija Rusan, dodavši kako ne očekuje da će nagrada otvoriti neke nove mogućnosti, možda tek podići ugled kod već poznatih investitora.
Naravno, ne skriva kako su supruga i djeca ponosni na njegov uspjeh.
No, nema odmora na lovorikama.
Upravo završava dva projekta na Lošinju.
- Nekako mislim da su iznad prosjeka. Ali, možda i griješim. Teško je očekivati od arhitekta da bude objektivan prema svojem djelu. No, kad već govorimo o ponosu, ne smijemo zaboraviti otvorenje Oris kuće arhitekture.
Taj projekt mi mnogo znači - zaključio je A. Rusan.