Od samog početka svoje karijere, arhitektica Zaha Hadid je dizajnirala lebdeće zgrade u sjeni, svjetlu i povezujući svoj rad s drugom tradicijom - rimskom. Hadid i gradski arhitekti renesanse i baroka koji su joj prethodili, težili su zraku i nebu. U projektiranju prenamjene rimskog hotela Palazzo Capponi, na Via di Ripetta, tim iz Zaha Hadid Architects (ZHA) predvođen Paolom Cattarin, započeli su tamo gdje su barokni arhitekti završavali - na zasvođenim stropovima. Kao što Cattarin primjećuje, arhitektonska povijest Rima može se iščitati u njegovim zidanim svodovima, od rimskog, preko renesansnog i baroknog razdoblja, do 18. stoljeća: “Uzeli smo inspiraciju iz ove ideje, da napravimo novu interpretaciju svodova i njihovih sjecišta. Sve sobi i sav namještaj dizajnirani u s ovim konceptom.”
U potrazi za nekretninom u Rimu za novi hotel, Alfredo Romeo, osnivač Romeo Hotelsa, naišao je na povijesnu palaču Palazzo Capponi. “Rim je jedan od najljepših gradova na svijetu,” objašnjava, “a Piazza del Popolo je bio srce Rima 1950-ih i 60-ih godina. Federico Fellini i Marcello Mastroianni redovito su se sastajali u baru Rosati na Piazzi del Popolo. To je mitski trg, a posebno noću ima magičnu privlačnost.”
Romeo je kupio palaču 2012. Iako jezgra građevine datira iz 16. stoljeća, ona također uključuje komponente iz potpuno različitih povijesnih razdoblja. Romeo Design započeo je suradnju sa ZHA-om 2015., odabirom slobodnih oblika i fluidnih linija kako bi se osigurao originalan dizajn, a ne ponavljanje i sličnost koja je očigledna u interijerima hotela diljem svijeta. “Transformiramo staru zgradu s avangardnim dizajnom Zahe Hadid. To je izvanredan dijalog između suvremene i povijesne arhitekture,” objašnjava Romeo. Dok vanjski izgled palače oglašava renesansni, kompozitni raspored njezinih interijera izbjegavao je renesansnu koherentnost. U prenamjeni palače koja je bila značajno izmijenjena tijekom stoljeća - i korištena kao zgrada civilnog ureda u proteklih sedam desetljeća - ZHA je odradio velik posao.
Iz recepcije gosti prolaze u nekadašnje dvorište, sada nadsvođeno pomičnim staklenim krovom. Ovo novoograđeno predvorje distribucijska je točka s koje restaurirane velike stepenice vode do soba za goste i dalje do vrta. Općenito, stanična organizacija hotela promiče ponavljanje, modularni dizajn i industrijsku paradigmu—što se objašnjava sličnošću hotelskih soba diljem svijeta. Ali mnoge različite vrste prostorija u kompozitnom otisku palače favorizirale su individualizirani, a ne sustavni pristup dizajnu; držeći se talijanske tradicije kao kulture obrtničke ruke i umjetnikova potpisa.
U zemlji s etikom motiviranom ljepotom, ZHA je stvorio odgovarajuću ljepotu za svaku sobu. Hotelske 74 sobe i apartmana su svjetovi za sebe. Arhitekti su dizajnirali prostore do krajnjih detalja. Složenost se proteže od stropova i zidova do oblikovanja prostora svake sobe.
ZHA pojačava materijalnost, svjetlost i formu u cijeloj zgradi kako bi strukturirao prostor - od sobe do sobe, od zida do namještaja. Odabrani zbog svoje kvalitete i funkcionalnosti u poboljšanju akustike i prirodnoj regulaciji sobne temperature, sastav materijala unutar gostinjskih soba i apartmana uključuje Carrara Statuarietto i Nero Marquina mramor uparen s Makassar ebanovinom, cedrovinom ili kestenovim drvetom, te Krion koji je izradio Porcelenosa. Neki apartmani piano nobile palače uključuju restaurirane freske iz 17. stoljeća, dok apartmani na višim katovima imaju privatne terase s panoramskim pogledom na grad. Svodovi nježnih mjedenih krugova naglašavaju podove od lava kamena i ebanovine u predvorju, dok su sicilijanska kamena sol, tadelakt (stara marokanska obrada zidova na bazi vapna), zajedno s cedrovinom i pepelom precizno obrađeni kako bi stvorili interijer hotelskog spa centra.
Tijekom prvih iskapanja za stvaranje hotelskog vrta, otkriće rimskog zida zaustavilo je radove na licu mjesta. Detaljna arheološka istraživanja i ručna iskapanja otkrila su prethodno nedokumentiranu bottega (radionicu) s opus reticulatumom — kamenom oblogom u obliku dijamanta primijenjenoj rimskoj arhitekturi prije otprilike 2000 godina koja je betonskim zidovima davala zamršene uzorke i detalje. Galerija od 90 kvadratnih metara pažljivo je uklesana u tlo otprilike četiri metra ispod hotelskog vrta kako bi se zaštitilo novootkriveno otkriće. Sa svojim ostakljenim stropom koji služi i kao stakleni pod hotelskog bazena, ova galerija omogućuje gostima i posjetiteljima hotela da dožive i cijene još jedan sloj povijesti Vječnog grada.