Od kraja prošle godine dogodilo se, i to nekako iznenada, da je kod mnogih porastao interes za povijest hrvatskog dizajna. Odjednom se posvuda može čuti kako se s velikim zanimanjem i oduševljenjem govori o temi koja je, mogli bismo to tako reći, do prije nekoliko mjeseci bila rezervirana samo za uski krug upućenih. Taj efekt pobuđenog zanimanja za bogatu, značajnu te iznimno vrijednu dizajnersku baštinu izazvala je sjajna domaća dokumentarna serija "Moderna vremena" koju se srijedom, odmah nakon Dnevnika, moglo gledati na HRT-u. Presjek domaćeg dizajna od 1950. pa sve do danas, razrađen po dekadama, snimila je producentska kuća Castor Multimedia. Autorski tim tog minuciozno osmišljenog i izbrušenog sedmodijelnog televizijskog čuda činili su Dubravko i Matej Merlić, a režiju serijala o kojem se i dalje ne prestaje govoriti potpisuje Tomislav Šoban. I upravo zbog velikog zanimanja, kao i pohvala koje stižu sa svih strana, kako od stručne tako i od one obične, gledateljske javnosti, poželjeli smo o seriji i njenim odjecima razgovarati s autorskim dvojcem, a oni su predložili da to učinimo na za to najboljem mogućem mjestu – u kući Vjenceslava Richtera na zagrebačkom Vrhovcu.
Je li misija "Modernih vremena" ispunjena, zanimalo nas je na početku razgovora?
– Naša intimna misija tog serijala tek je počela, ali u kontekstu same serije mislim da je njena misija ispunjena. Došla je do publike, ljudi su je vidjeli, informirali smo ih o cijelom jednom segmentu društva, o dizajnu, a upravo nam je to bilo bitno. Taj je projekt nastao iz zajedničke strasti prema nečemu što volimo, prema dizajnu i umjetnosti. I cijelu tu priču nastojat ćemo održati i dalje kako sve ne bi završilo s posljednjom epizodom serije. Naime, imamo tendenciju raditi još nešto oko toga, neke potprojekte, kao što je knjiga – kazao nam je uvodno idejni začetnik serijala Matej Merlić koji je, uz to što je koautor i producent, ujedno bio i autor glazbe. Na njegove riječi odmah se nadovezuje Dubravko, otac, koji je u seriji, osim također koautorske i koscenarističke, imao i ulogu voditelja.
– Kada smo se odlučili za temu dizajna – što je bila Matejeva ideja jer volimo vintage stil, posebno razdoblje 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća, zbog čega i kolekcionarski skupljamo stvari iz tih vremena – prvi nam je zadatak bio kako proširiti krug zainteresiranih za nešto što je usko specijalizirano. Kako to napraviti stručno utemeljeno, da ne iznevjeriš struku, a opet i televizijski inovativno da šira publika to prepozna i pokaže zanimanje. Što god radili, nama je zapravo uvijek cilj kako napraviti nešto što se može emitirati u prime timeu da to bude za širok krug ljudi. Kad je riječ o pristupu temi, nismo željeli raditi plačljivo nostalgičarsku emisiju, već predstaviti dizajn od 50-ih do danas tako da pokažemo što je bilo najkvalitetnije i gdje je taj naš hrvatski dizajn bio u odnosu na socijalne, političke i ekonomske okolnosti te kakav je njegov položaj bio u svjetskom kontekstu. Htjeli smo dizajn izvući iz zakutka, staviti ga pred ljude i reći im: "Mi smo tada imali to i to, a to je u odnosu na svijet komuniciralo tako i tako, što su omogućili ti i ti ljudi, kao i ovi i ovi socijalni, ekonomski i politički uvjeti." I nadam se da smo to uspjeli pokazati jer su svi ti ljudi koje smo u seriji naveli bili pravi ljudi na pravom mjestu u pravo vrijeme. Matej je okupio ekipu mladih, divnih ljudi – redatelja Tomislava Šobana koji je završio i Likovnu akademiju i filmsku režiju na ADU, grafičke dizajnerice Klasju, Zitu i Andreju, a bila je tu i Maja Merlić, koja je napravila scenografiju studija. Eto, premda nikad ne znate kako će na kraju sve ispasti i hoće li ljudi to prihvatiti, u ovom se projektu sve nekako lijepo posložilo – precizirao je Dubravko Merlić.
Budući da nakon emitiranja serije mnogi kažu da nisu bili svjesni na kojoj je razini nekada bio domaći dizajn te im je žao što je taj kontinuitet 90-ih naglo prekinut, sugovornike smo pitali kako oni gledaju na to razdoblje, kada smo se bez ikakvih filtera odrekli svega što je bilo prije. Jesmo li propustili napraviti mudar odabir što zaista treba odbaciti, a što je vrijedno zadržati, sačuvati i nastaviti?
– Ono što je definitivno vidljivo jest to da su devedesete u kontekstu umjetnosti, ali i politike, velika pauza. Prekid, rez sa svime što je bilo prije. Naravno, bilo je to specifično doba, stvarao se novi sustav, ali da se baš sve moralo odbaciti, to je zaista strašno. Puno ljudi s kojima smo sad razgovarali za serijal počašćeno je što su nakon toliko godina i tolikog rada ipak dobili priliku pokazati što su radili i što su time dobili neko svoje mjesto. Drago nam je zbog toga jer smo htjeli odati posvetu tim genijalnim ljudima i tim genijalnim stvarima koje su radili. Meni je najviše žao što je do tog reza uopće i došlo jer da je sve bilo u redu, da tog prekida nije bilo, ovaj serijal vjerojatno ne bismo ni radili. O tome se radi. Mi smo zapravo željeli uspostaviti, povezati i otkriti neke ključne točke hrvatskog dizajna te sad puno i starijih i mlađih ljudi, čak i onih u struci, kaže: "Čovječe, nismo niti znali za to!" A sve je to neka naša privatna inicijativa – istaknuo je Matej Merlić dodajući kako prepoznavanje i osnaživanje identiteta hrvatskog dizajna te ukazivanje na njegove vrijednosti ostaje i dalje na pojedincima i njihovu entuzijazmu.
– Mi smo 90-ih imali rat, promjenu političke matrice, i u toj promjeni političke matrice veći broj političkih sudionika mislio je da radikalno treba prekinuti sa svime što ima oznaku socijalizma, komunizma, kolektivnog vlasništva itd. Nemam ništa protiv toga da se stvari preslože i politički i društveno, ali je neshvatljivo da se išlo prekidati s nečim što je duhovna nadgradnja i što čini hrvatski identitet. Pa ne možemo se ponositi samo lijepom prirodom i nogometnom reprezentacijom. Imamo mnoge ljude ne samo u dizajnu već i u likovnoj umjetnosti, u svemu, pa i u ekonomiji, koji su bez obzira na društveni sustav bili perjance toga što čini hrvatski identitet. I to bi trebalo prevrednovati. Ono što 90-ih godina nije išlo na ruku dizajnu jest to što je proizvodnja u većem dijelu, posebno namještaja, bila privatizirana na ne baš najbolji način pa su firme propadale. I nekako u tih 15 godina, od 1990. do 2005., Hrvatska kao da je zaboravila da u procesu proizvodnje uopće postoji mjesto dizajnera. Tih 15 godina vladao je neki vakuum, koji je na svu sreću prekinut 2005. zbog aktivnosti Hrvatskog dizajnerskog društva, koje je počelo gledati gdje bi se i kako iznova mogao početi aplicirati hrvatski dizajn. I krenulo se s namještajem jer oduvijek imamo drvo, a postojale su još uvijek i neke firme od prije. To je polako napredovalo da bi onda sve buknulo 2011. s Prostorijom, i to nakon što je ekipa iz studija 3LHD-a osmislila prvi hrvatski dizajnerski hotel Lone kojeg su kompletno opremili hrvatski umjetnici i dizajneri. I sad smo opet uspostavili taj kontinuitet, barem u namještaju. Nažalost, druge proizvodnje koja traži dizajn u nas nema. Naravno, važno je spomenuti i utemeljenje Studija za dizajn pri Arhitektonskom fakultetu 1989., što je iznjedrilo mnoge mlade dizajnere. Ali valja reći kako je taj već spomenuti diskontinuitet bio zahvatio i Studij dizajna, čak ni tamo nisu imali dovoljno jak odnos prema toj tradiciji pa su studenti sami morali počeli kopati. I sad, nakon svih brojnih pozitivnih komentara, posebno mi je drag onaj Vanje Černjula, koji je za našu seriju napisao otprilike ovako: "Ovo je super za sve kreativne, mlade ljude u Hrvatskoj jer će nakon što pogledaju seriju, moći uspostaviti svoj odnos prema tradiciji i identitetu. Mi ostali morali smo sami kopati i snalaziti se na sve moguće načine." Eto, to nam je bio jedan od dražih komplimenata – priznaje Dubravko Merlić.
Matej nam pak otkriva kako je rad na seriji imao i neke posebno radosne trenutke, kao, primjerice, otkriće da je stolac koji se prvotno, iako prilično nejasno, pripisivao Bernardu Bernardiju zapravo napravio Adam Petranović, koji je u serijalu sam razriješio taj misterij.
– Odmah u startu bila nam je želja da u serijalu o dizajnu i estetici i sam serijal mora biti dizajniran, da i u njemu mora biti estetike. Nismo htjeli da se informacije samo slažu jedna na drugu, već da svaki segment bude dio iste priče i da to bude vidljivo. Zato je sve – i scenografija studija, i glazba, i režija, i kamera – imalo svoje mjesto, a sve je opet kao cjelina komuniciralo tu jednu ideju i viziju – objasnio je Matej.
Dubravka pak pitamo što uspjeh "Modernih vremena" i pohvale koje ga još prate, zbog svega što smo doznali, vidjeli, naučili i čime se možemo ponositi, govori o današnjem vremenu.
– Mogu analizirati taj sadašnji trenutak, više medijsko-duhovni nego politički. Medijska scena u Hrvatskoj, uključujući i internet, dovela je do dojma kako do svega možemo doći. Ali to je golemo stovarište svega i svačega, bez ikakvih kriterija. A mislim da je bit medija da izabere i afirmira neke stvari koje se lijepo obrade i ljudima pokažu ne na način "Evo ti, to je to", nego s porukom "Razmisli o tome". I u toj poplavi svega i svačega, u toj pomami za klikanošću, u tom diktatu novca, to je fenomenalna situacija za HRT koji je javna televizija. Ljudi još nisu zaglupljeni. Mi smo sad napravili sofisticiran proizvod o dizajnu, primijenjenoj umjetnosti. I ljudi o tome govore. Znači, ljudi to žele – naglasio je Dubravko, a Matej se nadovezao zanimljivim štiklecom:
– Evo, sad je bila Noć muzeja i negdje na društvenim mrežama pojavio se komentar: "Gledao sam 'Moderna vremena' i sad u muzeju vidim taj Bernardijev stolac." To nam je najveća pohvala – ozareno će Matej.
Na kraju pak zanimalo nas je radi li se na nečem novom, slijedi li neki novi projekt?
– Već radimo na novom serijalu koji se zove "Plovopis", što je riječ koju smo izmislili upravo za taj projekt. Bit će to serija o našim južnim, pučinskim otocima. Manjim jedrenjakom, koji će krenuti iz Komiže, obići ćemo Biševo, Svetac, Brusnik, Jabuku, Sušac i Palagružu. Glavni lik serije bit će Darko Zanki, čija je obitelj u 17. stoljeću došla iz Italije na Svetac. Tomislav Šoban će opet biti redatelj, ali i animator. I ta bi serija mogla biti emitirana već krajem ove godine, a sa snimanjem krećemo u rano proljeće. Usto, kao što je Matej već spomenuo, radit ćemo neke ekstenzije "Modernih vremena" jer za to postoji jako velik interes. Nadam se da ćemo također do kraja godine uspjeti napraviti i monografiju o povijesti hrvatskog dizajna – najavio je Dubravko, a Matej je završno dometnuo:
– Projekt "Moderna vremena" i dalje postoji, nije ugašen, folder nije prebačen u "završeni projekti". Postoji interes za gostovanja na fakultetima, školama i muzejima jer svi prepoznaju efekt koji je serijal napravio. Nastojat ćemo da se ta priča o hrvatskom dizajnu održi i dalje.