Dom s dušom

Castello Rausch: Stancija na kraju grada

Foto: Danijel Berković/Pixsell
Castello Rausch
Foto: Danijel Berković/Pixsell
Castello Rausch
Foto: Danijel Berković/Pixsell
Castello Rausch
Foto: Danijel Berković/Pixsell
Castello Rausch
Foto: Danijel Berković/Pixsell
Castello Rausch
Foto: Danijel Berković/Pixsell
Castello Rausch
Foto: Danijel Berković/Pixsell
Castello Rausch
Foto: Danijel Berković/Pixsell
Castello Rausch
Foto: Danijel Berković/Pixsell
Castello Rausch
Foto: Danijel Berković/Pixsell
Castello Rausch
Foto: Danijel Berković/Pixsell
Castello Rausch
Foto: Danijel Berković/Pixsell
Castello Rausch
Foto: Danijel Berković/Pixsell
Castello Rausch
Foto: Danijel Berković/Pixsell
Castello Rausch
Foto: Danijel Berković/Pixsell
Castello Rausch
Foto: Danijel Berković/Pixsell
Castello Rausch
Foto: Danijel Berković/Pixsell
Castello Rausch
31.12.2013.
u 00:00
Dom koji je s puno ljubavi i ukusa uredila obitelj Rauš na stanciji Cipriani nedaleko od Poreča
Pogledaj originalni članak

Ljubav je bilo razlog zbog kojeg je davne 1759. godine imućni porečki zemljoposjednik ostavio svoje imanje i otišao s drugom ženom sa svog posjeda na predjelu znanom kao Monte Angelo. Kuća
kroz stoljeća nosi neobičnu priču zbog koje su je mnogi, ne znajući o čemu se zapravo radi, držali ukletim i nesretnim mjestom. Naime, nekadašnji vlasnik imanja, po kojem i nosi ime, Cipriani, zaljubio se u jednu od lokalnih ljepotica. Ljubavni žar među njima bio je toliko snažan, ali u ono doba, dakle negdje oko 1759 godine kada postoji pisani trag da je kuća izgrađena, apsolutno društveno neprihvatljiv, da nije bilo moguće da se Cipriani razvede. Kako bi izbjegli društvenu osudu tadašnjih stanovnika Poreča, Cipriani i ljubavnica pobjegli su u Italiji ostavivši obitelj i imanje. Ono je s vremenom posve propalo, vlasnike su odnijeli kuga i desetkovanje stanovništva...

No ruševno zdanje od posvemašnjeg uništenja spasio je tri stoljeća kasnije Darko Rauš te ondje sa suprugom Oli i sinom Denisom oživio stanciju udahnuvši joj novi život te je pretvorivši u mjesto od kojeg zastaje dah. Iako “dotepenac” u Istru, Darko, rodom Varaždinac, zaljubio se u život na zelenom poluotoku i u ruševinu čim je prvi put kročio na imanje.

Gazdinstvo ostavljeno zbog ljubavi obitelj Rauš pretvorila je u dom s dušom

– Stajao sam u blatu do gležnja, oko mene je bila šikara, a kuća se nije raspoznavala u kakvom je lošem stanju bila. No osjetio sam energiju koja je strujala i odlučio: ovdje želim živjeti – kazao nam je domaćin.

Već četvrt stoljeća, punih 25 godina radi oko kuće i kaže da nije još ni na pola puta od onoga kako je zamislio urediti kuću. Stancija, koja danas nosi ime Castelo Rausch, već sada izgleda tako da bez daha ostavlja sve koji kroče na imanje, no Darko ima još planova i ne namjerava stati.

- Sjećam se kada smo s prijateljima koji su mi pomagali stali u šikaru i krenuli je krčiti da vidim gdje smo uopće i gdje su krajevi kuće i imanja. Na imanju na Monte Angelu nije bilo nikave infrastrukture - ni vode, ni struje, ni puta...i sve je to trebalo urediti - prisjeća se Darko, nemirni kreativac. Jedna od želja mu je, povjerio nam je, napraviti - bazen. I to ne bilo kakav, već u obliku gitare. Darko je u duši pravi roker te dolazi iz glazbene obitelji jer sva četiri brata Rauš sviraju gitaru. No, pričekat će još neko vrijeme dok ne prikupe dokumentaciju i dok ne zatopli.

Posla kod Rauševih uvijek ima jer osim 600 kvadrata obnovljenog starog zdanja uredili su i apartmane za iznajmljvanje, a okućnica je njegovana do posljednjeg milimetra. Čak i obiteljski ljubimci i čuvari imanja, dva njemačka ovčara Alfi i Elfi imaju svoj ‘apartman’ - kućicu koja je replika istarskog kažuna.

Lišjera - tradicionalno ognjište pretvoreno je u mini salon i vinoteku

Sajmovi starina i antikvarnice mjesta su na kojima Rauševi kupuju namještaj i detalje

Darko Rauš, osim što je naš jedini mađioničar, i iluzionist, bavi se i hipnozama, a pasionirani je kolekcionar i esteta. Upravo zahvaljujući tom njegovom daru i smislu za lijepo opremili su kuću jedinstvenim namještajem. - Dobar sam dio pokupio mami iz obiteljske kuće u Varaždinu, ali i po podrumima prijatelja i znanaca koji su onamo odlagali sjajne komade zamjenjujući ih modernim dizajnom.

Klavir je Darko kupio od prijatelja kojem je stajao u poplavljenom podrumu. Riječ je o Kaiser Koninghoffu, jednom od 501 izrađenih primjeraka

Kako se mi Rauši volimo kućiti i kao hrčci uvijek nešto skupljamo te dovlačimo, stancija Cipriani, danas castelo Rausch, postala je mjesto gdje se sve prikupljeno konačno uklopilo na način - kao da je baš za to namijenjeno. Posebno je ponosan na neke komade namještaja poput dragocjenog piana ili komode s likom boga vina iz blagovaone. - Jedan od moje braće je trgovac antikvitetima u Njemačkoj i dugo je vremena želio upravo ovu komodu koja se nalazila u vlasništvu jedne njemačke obitelji. Kada je umro, udovica se istog trena riješila komode vjerujući kako je na njoj izrezbaren lik vraga. Kupio ju je moj brat, no i njegova žena nije ju željela u kući. Komoda je došla k nama, a tek kad su vidjeli kako smo je fino smjestili uvjerili smo šogoricu da je riječ o bogu vina - smije se Rauš.

Blagovaonica u kojoj dominira masivni stol i komoda stigla iz Njemačke

Jedini moderan dio kuće jest dječja soba, ili bolje reći, obzirom kako se Olin i Darkov sin Denis raskomotio - tinejdžersko krilo. Taj je dio kuće uređen prema Denisovim idejama, a Oli ga, komentirajući kroz smijeh - nije preporučila ni obilaziti ni snimati! Obzirom na nježnu tinejdžersku dob mladog Rauša, razumljivo je.

Rauši su putnici, istraživači, gurmani... Svako njihovo putovanje prilika je da kupe neki detalj za svoj s ljubavlju uređen dom. Iako je kuća okružena trima velikim terasama i sjenicama koje su savršene za ljetna odmaranja u hladu, adventsko vrijeme ovo kameno zdanje pretvara u čarobno mjesto.

Detalje Rauševi donose s putovanja, ali dobivaju i na poklon

– Lampione i ferale imamo na sve strane, no nismo ih kupovali jer nam ih redovito, za svakog posjeta, donosi naš prijatelj Massimo Savić. Gotovo nam je zabranio kupovati ih jer ih s posebnom pažnjom bira za sve terase koje smo opremili garniturama od kovanog željeza. I njih smo, kao i puno toga, kupili na sniženjima. Dogodi se ponekad da moramo malo dalje u kupnju, no na kraju se sve isplati – smije se Darko.

Oli je posebno ponosna na posljednju takvu akviziciju. – Naišli smo na kuhinju koja je koštala poput boljeg automobila kada je prije četiri godine bila postavljena u salonu Caramelo u Italiji. Nedavno su taj izložbeni primjerak skidali i snizili je 70 posto. Prevelika je za naš prostor, no i te kako se našlo mjesta za takav odličan komad. I s prekrajanjem smo na dobitku – kaže gazdarica ponosna na pećnicu i ploču za kuhinju Franke te sjajne dekorativne lampe i nape u jednom.

Na kuhinju su naišli u salonu Caramelo na 70% sniženja

Tako su se, prisjeća se, na krstarenju zaustavili u Istanbulu i kupili materijal za zastore, a obzirom na to da je prozora u kući koja ima 600 četvornih metara popriličan broj, uštedjeli su. Iako se čini da je kuća Rauševih prepuna, ona se mijenja ovisno o godišnjem dobu. Ljeti je sve otvoreno i zrak ugodno struji, dok se zimi toplina zadržava od kamina i centralnog grijanja.

Ono na čemu im valja pozavidjeti jest činjenica da nigdje nemaju ormare. Naime, u malim nišama po cijeloj kući mudro su rasporedili ostave i u njih pospremili – sve, do posljednje dragocjene kuglice.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.