Uređenje novog prostora kompleksan je proces gdje kompleksnost varira ovisno o inicijalnom stanju interijera – od zahtjevnih zahvata do onih „kozmetičkih“. Planiranje rasporeda namještaja u prostoru jedna je od najvažnijih faza uređenja i neophodna je pri stvaranju funkcionalnog i vizualno ugodnog interijera – uzimanje u obzir kako će se namještaj u određenoj prostoriji koristiti i kako će utjecati na cjelokupni tijek i na boravljenje u istoj od iznimne je važnosti. Dobro isplaniran raspored maksimizira koristan prostor u prostoriji dok istovremeno stvara ugodnu atmosferu – funkcija prostorije ( rad, opuštanje, zabava i sl.) već u samom startu usmjerava ka određenom rasporedu koji osigurava da svaki komad služi funkcionalnoj i praktičnoj ideji. Primjerice, dvije sofe postavljene jedna nasuprot druge stvaraju vizualno ugodnu simetriju, no ako je primarna aktivnost gledanje TV -a, takav raspored ne predstavlja idealno rješenje. Ispravan raspored namještaja pomaže u stvaranju besprijekornog i prirodnog tijeka koji bez napora vodi kroz prostor, a svaki bi komad trebao služiti svrsi, ovisno o namjeni prostorije.
U određivanju rasporeda svakako je poželjno slijediti smjernice koje će pomoći izvući maksimum prostorije i njene funkcije, no postoje li (stroga) pravila?
Pravila postoje i korisna su dok „služe“ funkcionalnosti, no postoje i ona koja ponekad mogu biti i prekršena i dio su osobnog stila i njihovo kršenje rezultira jedinstvenošću koja je uvijek dobrodošla. Napraviti tlocrt u mjerilu koji će pomoći provjeriti protok predloženog rasporeda (ima li dovoljno prostora za stolce i blagovaonski stol koji si priželjkujete, npr. ) od velike je pomoći, no ako se prostor organizira bez tlocrtnog plana, poželjno je krenuti s postavljanjem najvećih komada namještaja oko kojih će se organizirati oni manji komadi. No, za koliko će ti komadi biti stilski „pomaknuti“ i hoće li se napraviti neka otkačena intervencija (naslonjač umjesto stolca oko blagovaonskog stola, neuobičajeno kombiniranje tekstura, „vintage“ visilica u kupaonici ili tepih na terasi) nema pravila i apsolutno ovisi o stilskom afinitetu.
Zanimljivo je i odabrati neku žarišnu točku prostorije što stvara izvrsnu stilsku i vizualnu dinamiku – spektakularni tepih, stari kamin kao ukras prostora ili bilo što drugo i oko toga graditi ostatak. Postavljanje namještaja uza zid (osim ako se radi o policama, komodi i sl.) varijanta je koju se ne može ponekad izbjeći radi ograničene veličine prostora, no namještaj odmaknut prema sredini prostorije pridonosi dojmu dubine prostora, a i omogućava bolju fluidnost. Nevjerojatna je činjenica da veći prostori funkcioniraju s manje namještaja dok je mala soba privlačnija s više. Neka se pravila smatraju „zlatnima“ - sofa ne bi trebala biti postavljena ispred velikih prozora radi protoka svjetlosti, a njene prednje noge bi svakako trebale biti postavljene na tepihu ( to doista čini vizualnu razliku), ugradbeni namještaj izrađen po mjeri vizualno može povećati prostor, noćni ormarići ne bi trebali biti preveliki i zauzimati previše prostora i sl., no i ta su pravila podložna kršenju i prilagođavanju afinitetima, no sve dok ne narušavaju funkcionalnost prostora i kvalitetu života u istom. Stvaranje ravnoteže i (naizgled) simetrije doprinosi harmoničnom koegzistiranju različitih komada namještaja i zanimljivo je da će pravilo „suprotnosti se privlače“ biti od velike koristi u postizanju te harmonije – kombiniranje malog i velikog namještaja, zakrivljenog i ravnog, visokog i niskog, starog i novog te različitih tekstura i materijala i sl.
Dom bi trebao biti personalizirana slika onih koji u njemu žive – okruženje koje odgovara ukusu i preferencijama. Kombiniranje položaja namještaja daje mogućnost da se prostorije prilagode osobnom stilu i na način koji najbolje rezonira s ukućanima. Pravila postoje da olakšaju bolje funkcioniranje u prostoru, ali s mogućnošću da ih se ponekad i zaobiđe u svrhu jedinstvenosti življenja.