Najpoznatije su dvije sorte sanvitalije: speciosa, čiji su cvjetići u potpunosti žute boje sa žutozelenkastom sredinom, dok je kod sanvitalije procumbes sredina cvata u kontrastnoj smeđoj boji, što joj daje veliku posebnost i privlačnost u izgledu. Listići su blago lacentni, lijepe zelene boje.
Sanvitalija najviše sliči suncokretu, samo mnogo umanjene veličine, i to osobito ona sorta s tamnosmeđom sredinom. Ova jednogodišnja ljetnica vrlo je zahvalna u svakom pogledu jer se lako održava i nije osjetljiva, a osim toga ima izrazito dug vijek cvatnje, gotovo od kasnog proljeća pa sve do jeseni. Ocvale cvatove je, naravno, dobro ukloniti, ali čak i ako propustite njihovo uklanjanje, one će se same posušiti i otpasti, a da to neće ugroziti izgled biljke kao što je to kod mnogih ljetnica slučaj.
Posađena u posudi rast će grmoliko, a posađena u balkonskim sandučićima prelijevat će se preko ograde i postati viseća biljka koja u tim uvjetima i na punom suncu može narasti i do 30 cm. Tko jednom isproba sanvitaliju na svom balkonu, sigurno će ju svake godine nanovo saditi nakon što se uvjeri da s njom nema nikakvih problema.
Primjena: vrlo pogodna za prozorske i balkonske sandučiće i za viseće posude.
Napomena: Uvijek se sadi više biljaka zajedno, a kako su niskog rasta, dobro mogu doći i kao pokrivači tla ispod nekih viših trajnica ili manjih stabalca u posudama.