Zvončići dolaze iz istočne Europe, iz Karpata i Turske. Porodica zvončića, Campanulaceae, kojoj i pripadaju, dobila je ime po njima. Cvjetovi pripadnika ove porodice su u obliku zvončića i uglavnom su plavkastih nijansi. Uzgojiti ih nije teško i za njih bi se trebalo naći mjesto u svakom vrtu. Niske sorte zvončića sade se kao pokrivači tla ili u kamenjaru, dok se oni višeg rasta sade na gredicu ili se koriste za rez.
Sade se od travnja u propusno i uvijek vlažno tlo, na razmak sadnje od 20 do 30 cm. Cvatu cijelo ljeto, od lipnja pa sve do kraja kolovoza. Da bi im se produžila cvatnja, treba redovito uklanjati ocvale cvjetove. Lišće nekih vrsta zvončića omiljena je hrana puževima, pa ih treba dobro zaštititi. U proljeće se prihranjuju organskim gnojivom te ih treba redovito zalijevati i zemlju stalno održavati vlažnom.
Razmnožavaju se uz pomoć sjemena ili dijeljenjem grumena u jesen ili rano proljeće. Zvončići niska rasta vrlo lijepo djeluju u niskim posudama ili sandučićima te su vrlo pogodni kao prizemni pokrov stabalcima.
Primjena: za gredice, kamenjare, sadnju u posude, za rez
Napomena: Zvončići su najljepši u svojoj trećoj godini, pa ih treba redovito pomlađivati svake 3-4 godine. Iskopajte ih, podijelite i posadite samo najsnažnije dijelove grumena.